Što će biti s tržištem klasika?

Oktanci su vrsta u izumiranju. Pravi klasici iz predratnog doba uskoro će se prestati prodavati. Dolazi nova generacija

Nedavno sam na Salon Priveu gledao respektabilno očuvane primjerke starih sportskih automobila. Ikona. Neki su imali suludo malen broj kilometara za to godište ali ih je većina bila voženih. Gaženih ali i maženih. Uz njih su uglavnom stajali muškarci sijede kose, žutih, razbarušenih žutih zubi, masne i neuredne kose te zanemarenih ruku. Težačkih, više farmerskih nego mehaničarskih. Smješkali su se u svojim samt sakoima, širokih hlača i razgaženih cipela. Gestikulirali su sa sugovornikom, nerijetko listajući servisnu knjigu svojeg ljubimca.

To su tipični engleski petrolheadi, oktanoglavci. Skulirani, pričaju opušteno i nekad su previše pristojni. Bez neke drame. Imaju više krugova na stazi nego top hrvatski trkači i kamion potrošenih guma iza sebe. Doma imaju uz Range Rover i barem jedan auto za stazu. Ovakve, rijetke automobile imaju, paze, maze i štuju. Prodaju ih, ali su s njima i natukli kilometre. Znaju voziti, znaju voljeti automobile i imaju priličnu količinu povijesti u glavi. To je dame i gospodo, vrsta u izumiranju.

Skupi bez pokrića
Danas cijene pojedinih automobila skaču nebu pod oblake. Zaista suludo. Primjerice jedan 911 993 je prije samo 3 godine koštao gotovo trostruko manje nego danas. Ferrari 250 GTO prodan je ne tako davno za 38 milijuna dolara. Shelby Cobra dosegla je 13 milijuna u pojedinim verzijama… Ali cijena skače i modernim superautomobilima. Nikada mi neće biti jasno zašto LaFerrari vrijedi preko tri milijuna eura. S druge strane neki superautomobili idu za smiješno niske pare.

Ipak to je normalno, tako je oduvijek. To je onaj val koji prati odrastanje, odnosno starosnu dob fanatika. Kako koja generacija uhvati financijsku stabilnost i mogućnost pod stare dane, tako kupuju automobile svoje mladosti. Aute na koje su oni patili kao klinci. 993 je očito automobil ekipe koja je 90-ih imala tu žudnju za automobilima. Recimo godište tamo kasno razdoblje 1960-ih pa do 1980. Ono što čudi je činjenica da nekim starim, predratnim klasicima cijena stagnira, pa čak i pada. Ne prodaju se.

Odlaze zauvijek
Što je poanta priče? Statistike govore brutalnu, okrutnu činjenicu a to je da ekipa koja se ložila na klasične aute – umire i odumire. Kad bolje pogledate, auti postoje nešto više od 100 godina. Dedeki kojima su kojekakvi Allardi, Duesenberzi, Fiati Abarth i ini automobili predstavljali sve, danas su dva metra pod zemljom. Ti automobili padaju u zaborav jer se više ne preprodaju lako. Nitko ih ne kupuje. Nekom mlađem napetiji su 1967, 911 RS modeli ili Lamborghiniji. Vlasnici klasičnih sportskih automobila polako gube klijentelu.

I ok, reći ćete, to je normalan slijed, tako je oduvijek bilo i biti će. Kolekcionari kupuju sad automobile koji su jeftini, čuvaju ih, pa preprodaju za veće novce i slično. Da. Istina.

No što će se desiti kad do love dođu današnji klinci? Jeste li kada razmišljali o tome? Ja razmišljam stalno – i strah me je.

Pokemon autisti
Strah me iz razloga što će im ukus otići u papar totalno. Tko još od tih klinaca sanja sportski automobil? Sve im je dostupno na klik i svega se zasite u jedan dan. Pokemoni. Kad sam počinjao raditi kao autonovinar puno me mlađih navlačilo za rukav i ispitivalo oko auta. Danas se ti entuzijastični klinci broje u promilima. Ti frikovi odrastaju na sličnim stvarima kao i mi oktanoglavci, čitaju knjige i magazine i gledaju Chrisa Harrisa, a u društvu su – neshvaćeni. Nekoć su se drugi divili tim sveznadarima o autima. Danas su izopćeni iz društva. Današnji klinci imaju širi fokus, kratku koncentraciju i poistovjećuju se s internetskim zvijezdama koje su zapravo balon toplog zraka, pustih marketinških priča.

Mladim automobilskim frikovima će biti najteže, jer ako se smanji broj kupaca automobili će biti još skuplji. Pitanje je hoće li ikada doseći taj san i biti u prilici kupiti auto iz djetinjstva, onaj koji su… držali na desktopu, jer postere ne lijepi nitko već 20 godina. Fale nam automobili-junaci. Fale nam automobili koji postaju legende, koji postaju poznatiji od nekih glumaca u filmovima. To je prije bilo moguće jer nije bilo 101 način komunikacije i informiranja. Modeli se danas ispaljuju kao na pokretnoj traci. Lamborghini, Porsche, Ferrari štancaju nove automobile brže nego se priviknemo na dizajn prijašnjeg. Konzumerizam će nas učiniti nemaštovitima i prestat ćemo sanjariti.

Druga strana priče mi se više sviđa. Elfera se natuče u stotinama tisuća. Lamborghinija, Ferrarija, McLarena također. Kad moja generacija dođe na red, možda budu jeftiniji jer ih nitko neće htjeti. Maštam barem.

Miro Zrnčević Mrgud