C4 Cactus

Citroen C4 Cactus Shine BlueHDi 100

Citroen je upravo prvim C4 Cactusom najavio povratak svojim tradicionalnim vrijednostima, a novi im se C4 Cactus za još jedan veliki korak približio uvođenjem novog ovjesa koji podsjeća na vožnju u slavnim modelima marke iz prošlosti

Prvu generaciju Citroen C4 Cactusa hvalili smo zbog posebnog i neobičnog izgleda kada se pojavio 2014. Ovogodišnjim redizajnom ovaj je poseban automobil od crossovera postao bliži klasičnom kompaktu, velikim dijelom zbog toga što je klasični C4 završio s proizvodnjom, pa je Cactus preuzeo ulogu jedinog Citroenovog igrača u još uvijek vrlo popularnoj klasi.

Iako izgledom nije više toliko upadljiv i neobičan i dalje ga se nikako ne može nazvati konvencionalnim ili klasičnim. Citroen ima bogatu povijest proizvodnje drukčijih automobila, a upravo s prvim Cactusom najavili su povratak toj tradiciji. Potpuno je jasno i zbog čega – kad god su se previše približili klasici nisu baš uspjeli. Glavne odlike pravog Citroena su udobnost i posebnost, nešto čemu sada teže svi kućni modeli, kao i novi C4 Cactus.

Iako je nakon četiri godine na tržištu zapravo riječ o faceliftu Cactus nije dobio malo drukčija svjetla i nekoliko novih kotača u ponudi opreme, već je poprilično izmijenjen. Osnovni je oblik zadržan, ali nestali su prepoznatljive velike plastične zaštite na vratima, Airbumps, koje su na njemu i predstavljene. Nisu potpuno nestale, već su se smanjile i preselile u donji rub bočnih vrata.

Sprijeda su nova maska, odbojnik i kromirana lajsna koja se proteže od logotipa do dnevnih svjetala što podsjeća na manji C3. Straga su veća horizontalna svjetla. Iako su u unutrašnjosti ponuđene nove boje, paleta vanjskih boja koja je kod starog Cactusa bila puna živih boja zamijenjena je dosadnijom ponudom sivih, crnih i bijelih, uz tek jednu živahnu crvenu.

Unutrašnjost se u osnovi nije puno mijenjala, osim novih, većih, sjedala i novih opcija presvlaka. Detalj koji malo smeta su dijelovi od jeftine plastike na gornjem dijelu vrata. Nasuprot tome, na armaturi ispred vozača i suvozača su ugrađeni kvalitetniji materijali nego prije, pa je stvarno šteta što se taj napredak nije proširio i na vrata. No, u ovoj kategoriji automobila, pritom mislimo i na kompakte i malene SUV-e teško je naći konkurenta, čak i dosta skupljeg, koji nema sličan problem negdje u kabini.

Ono što nam se bez zadrške dopalo su nova sjedala “Advanced Comfort” koja su udobna jednako kao što izgledaju. Osjećaj je bliži omiljenom naslonjaču, a ne automobilskom sjedalu, što je upravo jedna od onih spomenutih Citroenovih tradicionalnih vrijednosti. Čak niti nakon nekoliko sati vožnje tijelo ne osjeća umor, a jedini prigovor imamo na dužinu sjedeće površine koja bi mogla biti malo veća.

Prostora za putnike straga ima posve dovoljno, čak možda i nijansu više nego što bi u ovoj klasi očekivali, a jedino bi se viši putnici straga mogli buniti zbog prostora za glavu, ali to je posljedica panoramskog staklenog krova. S druge strane, taj isti “kradljivac prostora” sprijeda ne smeta ni dvometrašima, što u nekim većim automobilima nije slučaj. Primjedba koja je stajala za prvi Cactus stoji i danas – stražnji bočni prozori se ne mogu spustiti, tek se otklapaju, pa bi to nekima moglo smetati.

Prtljažnik je ostao jednakih 358 litara, što je u prosjeku klase, a preklapanjem stražnje klupe raste na 1170 litara. Novost koja je doprinijela praktičnosti je mogućnost dijeljenja klupe u omjeru 60:40, nešto što je starom modelu nedostajalo.

Iako je zadržao jednaku platformu kao i ranije, staru kućnu PF1 na kojoj se voze još Peugeot 208 i DS3, C4 Cactus je dobio novu vrstu ovjesa, posve u skladu s tradicijom i željom za pružanjem maksimalne udobnosti. Nije revolucionaran kao hidropneumatski ovjes legendarne Žabe 1955., ali je još uvijek prilično radikalan u odnosu na Cactusove konkurente. Zove se Progresivni hidraulični jastuk, što je tehnologija koju je razvio i patentirao Citroen. Jednostavno rečeno, koristi dva hidraulična jastuka (amortizera) umjesto tradicionalne kombinacije zavojne opruge i gumenog potpornja. Budući da ovi dodatni amortizeri usporavaju put kotača na vrhu i dnu zavojne opruge Citroen je mogao ugraditi mekše opruge  amortizere, a ukupan rezultat je ono što ovaj francuski proizvođač zove “efektom letećeg tepiha”. U praksi, to se najviše osjeti pri nižim brzinama, na lošim podlogama i prilikom prelaska preko ležećih policajaca. Vozač i putnici nisu izolirani od pokreta kada kotači upadaju u rupe na cesti, ali umjesto oštrih udaraca osjećaj je blaži i nježniji. U svijetu u kojem mnogi automobili žele postati dinamičniji jednostavnim ukrućivanjem ovjesa ovo je dobrodošla promjena i svakako će se svidjeti svima koji se sjećaju originalnih hidropneumatskih ovjesa iz starijih Citroena.

Koliko god ugodna vožnja može biti u gradu, C4 Cactus se i na cestama izvan grada iznenađujuće dobro snalazi. Spomenut ćemo samo kako se njihov sportski odjel koji priprema automobile za Dakar i WRC koristi ovakvom vrstom ovjesa već dugi niz godina. Naravno da ne želimo povlačiti nikakve paralele između njih i Cactusa, ali i s njim se možete poprilično zabaviti i na zavojitoj cesti. Volan nije pretjerano pun povratnih informacija i najviše što ćete dobiti su vibracije od podloge, ali ako Cactusom brzo uđete i zavoj nećete se hvatati za kvake na vratima kao u Spačeku. Naravno, karoserija se naginje, ali ne toliko da bismo se zbog toga žalili.

Pod poklopcem testiranog C4 Cactusa nalazio se jedini dizelski motor trenutno u ponudi na našem tržištu. Riječ je o motoru koji razvija snagu od 99 KS i najveći okretni moment od 254 Nm koji se na prednje kotače prenose putem petostupanjskog ručnog mjenjača. Šteta što se uz taj motor kod nas ne nudi šestostupanjski mjenjač koji je precizniji i kraćih hodova ručice od ovog petostupanjskog, ali i kad se naviknete na njegov malo duži hod nećete se buniti. Uostalom, C4 Cactus nije nikakva jurilica, već neobični kralj udobnosti u gradu. No, to ne znači kako su mu performanse slabe, naprotiv. Za ubrzanje od 0 do 100 km/h treba mu 10,7 sekundi, a postiže najvišu brzinu od 185 km/h što su posve dobre brojke i za putovanje.

Motor je tih, uglađen i štedljiv. Obećani prosjek, po “lažljivoj” NEDC normi koja uskoro odlazi u povijest, je 3,6 litara na 100 kilometara i naravno da ga nismo uspjeli ostvariti, ali pet-šest litara bez puno pažnje nije neka mudrost postići u svakodnevnom korištenju.

Što se opreme tiče, C4 Cactus nudi se s tri paketa – Live, Feel i Shine. Naš je Cactus imao najbogatiji paket Shine što znači kako serijski dolazi sa šest zračnih jastuka, automatskim klima-uređajem, tempomatom, 7-inčnim tabletom osjetljivim na dodir, kožom presvučenim volanom, navigacijom… Takav do registracije stoji 129.900 kuna, a naš je testirani primjerak imao nekoliko doplata koje uključuju stakleni krov, 17-colne naplatke, kameru za vožnju unatrag i još nekoliko sitnica što mu je cijenu podiglo na 149.215 kuna. Nije malo, ali s obzirom na opsežan popis opreme i motorizaciju nikako nije pretjerano.

Citroen C4 Cactus Shine BlueHDi 100
Motor: turbodizelski redni, 1,6 l, 4 cilindara
Snaga: 73 kW/99 KS pri 3500 o/min
Moment: 254 Nm pri 1750 o/min
Pogon: na prednje kotače
Mjenjač: ručni, 5 stupnjeva
Ubrzanje od 0 do 100 km/h: 10,7 s
Najviša brzina: 185 km/h
Dimenzije: 4170/1714/1480mm
Međuosovinski razmak: 2595 mm
Potrošnja (EU): 4,2/3,3/3,6 l/100 km
Emisija CO2: 94 g/km
Cijena: od 129.900 kuna (više informacija na www.citroen.hr)

Ocjene

Performanse - 6
Udobnost - 9
Oprema - 7
Ekologija - 8
Cijena - 8

7.6

C4 Cactus oduševljava udobnošću, kao što jedan pravi Citroen i treba, a to zahvaljuje novoj koncepciji ovjesa