Opel Corsa OPC

Opel Corsa OPC

Ako vam fali mali, brzi gradski auto i žudite za dobom legendarnih hot-hatcheva iz 90-ih Corsa OPC, Opelov maleni gradski prgavac sa 210 KS, upravo je ono što je doktor prepisao

Prošla su vremena kad smo OPC modele smatrali nevozljivim Opelovim raketama. Rijetki će se sjetiti kraljice understeera, Vectre OPC. Od tada puno se toga promijenilo. Došli su sposobni inženjeri, Opel je usvojio HiperStrut sustav koji odvaja glavčinu od opružne noge i smanjuje utjecaj pogonskog momenta na upravljanje. Motori su uznapredovali, ovjes je postao sofisticiraniji. Uz to puno se promijenilo i po pitanju kočnica i općenito dinamike vozila, a zahvaljujući dobrom poznavanju potreba svojih kupaca, njihovi su sportski modeli brzo našli put do onih željnih visokih performansi.
Najokrutniji dio tržišta definitivno je onaj gdje su brzi gradski mališani. Tamo gdje je svojevremeno Renault Clio RS200 zabio ljestvicu visoko, koji ostali tek trebaju dostići. Opel nikada nije bio bliži. Nova je Corsa OPC njihova najbolja uzdanica do sada.

Corsa OPC je za, razliku od novog Clia RS, prepoznatljiva na prvi pogled. Ima spojler iznad stražnjeg stakla, širi prednji branik sa (lažnim) dodatnim usisnikom za zrak, u opciji dolazi i s karbonskim dodacima na prednjoj maski i retrovizorima. Tu su i dodaci na pragovima. Straga su u difuzoru na braniku dvije kromirane ispušne cijevi – koje i dalje radi Remus.

U opciji je sedam boja karoserije od kojih su nama logične samo četiri. Ne možete imati sivu Corsu OPC, promašili bi poantu. Mora biti jarke crvene, žute ili zelene boje ili pak prepoznatljiva plava. Uz standardne 17” naplatke tu su i opcijski 18” kotači koji inače dolaze u Super Sport paketu zbog većih kočnica. I dalje izgleda mladenački opasno. Klinac s praćkom koji šiltericu nosi naopako. Ipak, ispod kože se krije odrasla jurilica, koja se zna nositi s 210 KS iz malenog 1,6 litrenog turbo motora.

Prošav na kolu upravljača i mjenjaču, sportske pedale, profilirana sjedala, sve je to na svome mjestu i kako treba biti. Jedino je infotainment možda mrvu previše luksuzan. No sve odgovara karakteru Corse OPC. Osobno bih preferirao nešto spartanskiji pristup, ali kupcima ovog automobila sve će ove sitnice i gadgeti dobro doći. Opel nudi široku paletu nadoplate, opreme koja život čini lakšim. Od biksenona, tempomata, upozorenja o napuštanju prometne trake, sustava za raspoznavanje prometnih znakova i slično.

Recaro radi puno vrsta sjedala i ovo su možda najtvrđa. Vjerojatno kako bi se dobio taj sportski dojam. I dalje su udobna i solidnog bočnog držanja. Nisu teška za svakodnevno izlaženje i ulaženje. Mjesta straga ima napretek, barem za noge. Stražnja je klupa prilično gurnuta nazad pa će viši putnici preferirati voziti se naprijed. Zvuk koji dopire u kabinu je totalno stara škola. Brbolji, pucketa, sikče i puše kad ju podbodete u rebra, što daje dodatnu kulisu koja golica osjetila.

Testna Corsa OPC imala je opcijski Super Sport paket koji uključuje 30 mm veći promjer diskova (330 mm), Brembo kočione čeljusti, nešto tvrđi ovjes, te samokočni diferencijal, odnosno šperu. Kad to pročitate na papiru – to je to, to vam treba. Zapravo – ako nemate 20 godina i imali ste do sada barem jedan sportski automobil, to vam ne treba.

corsa-opc-117Za početak, ovjes je mrvu pretvrd za svakodnevnu vožnju. Iako i dalje ulijeva pouzdanje, stražnji kraj poskakuje i ne možete se toliko opustiti za volanom. Samokočni diferencijal je super – ali s njime ne možete pobjeći od takozvanog „torque steera“ odnosno trganja volana iz ruku, u ovom slučaju povlačenja volana prema unutrašnjosti zavoja. Borite se s upravljačem umjesto da vam je on delikatni instrument.

Kočnice vjerojatno vrijede više, jer je kod kočnica veće uvijek i bolje – ali je hod pedale ostao dugačak i mekan. Nije u skladu s ostatkom karaktera auta. Isto je i s pedalom spojke, tako da ćete se u vožnji solidno „nahodati“. Ručica mjenjača ima i dalje relativno dug hod, no djeluje precizno. Dakle mekši ovjes, manje borbe s volanom i tek nešto slabije kočnice ne mogu biti toliko lošije po pitanju performansi, a dati će vam taj osjećaj fluidnosti i lakše vožnje koji vam u svakodnevnoj vožnji treba, u protivnom vas auto umara. Upravljač je solidno odmjeren. Zbog špere je servo morao biti pojačan pa nije pretjerano ni komunikativan.

S Corsom smo se provezli lokalnim cestama, temeljito ju pretresli, a onda se zaputili i na Grobnik. Da se uvjerimo da li je Super Sport paket zaista potreban.

Michelin Pilot Super Sport nikada nisam preferirao, a u 215/40 18 definitivno je pretjeran za ovako maleni auto. U početku klizne, tek toliko da nagovijesti klizanje i onda se uhvati zubima za asfalt. To pruža visoku razinu prijanjanja ali i oštru granicu između gripa i klizanja. Špera se najviše osjeti na brzinama preko 80 km/h i tu kreće ozbiljna igra. Na stazi sve funkcionira solidno. Možete se igrati sa stražnjicom, a opet biti dovoljno sigurni da neće pretjerati s klizanjem. Ipak, traži privikavanje. Prijenosi u mjenjaču su kratki i dobro pogođeni, kočnice ne umiru tako lako i na štoperici, Corsa OPC je brz automobil. Iskusnom trkaću faliti će samo direktniji osjećaj na pedali i volanu. Netko neiskusan teško će doseći granicu njenih mogućnosti i s tog stajališta zaista zaslužuje visoke ocjene.

Kad ju stavite u normalno stanište, morate slušati Opelove inženjere. Za početak ostavite ESP uključen jer je s njim najbenignija i kremasta. S isključenim ESP sustavom, odnosno uključenim trkaćim ESP modom, Corsa ne voli prerano davanje gasa. Tu kliže nosom koje ne prestaje odmah kad pustite gas, već traje izvjesnih pola sekunde. To je pak zbog elektroničke zaklopke gasa i velikog zamašnjaka. Toliko vremena i prostora na cesti nemate i nije za eksperimentiranje. Poštujete li njenu ćud i elektroniku biti ćete brzi, bez obzira na rupe i neravnine, no nećete se najudobnije prevesti.

corsa-opc-104Svi minusi ovdje nabrojani su samo zato što smatram da su se te sitnice mogle podesiti bolje i olakšati vozačke uplive, jer nema razloga za skrivanje. Primjerice neki proizvođači, lijene tranzicije automobilima skrivaju smanjivanju upravljača. Manji hod ruku daje više upliva pa to daje osjećaj direktnosti. Ili, kao na PSA vozilima pretjeran servo kočnica kako bi se dobio dojam da auto snažno koči. Sve to ovdje je nepotrebno. Corsa ima strašno puno potencijala.

I trenutno je vjerojatno najbolji hot-hatch na domaćem tržištu. Clio je otišao u krivom smjeru s mjenjačem i gadgetima, a 208 GTI by Peugeot Sport u Hrvatskoj postoji u tragovima, jer je s marketinške strane potpuno zakinut. Vozački, on vjerojatno može konkurirati OPC-u.

Corsa OPC je oštra, puca od snage i sasvim je solidno ispeglana. Može biti iznimno brza, no nije krojena za mahnito divljanje. Čak joj je krivulja momenta odozdola ispeglana da nema preranu navalu i da bolje prenosi grip na izlascima iz sporih zavoja. Vidljiva je zavidna količina iskustva koje je protkano kroz ovaj automobil. Ovo je definitivno najbolja Corsa OPC do sada. Miljama je daleko od onog na što smo od OPC-a navikli, puno je profinjenija. Na tragu je stare škole brzih mališana u koju smo se zaljubili prije 20 godina.

Opel Corsa OPC
Motor: četiri cilindra 1,6, turbo benzinski
Snaga: 142 kW/207 KS pri 5800 o/min
Moment: 245 Nm pri 1900 o/min
Mjenjač: ručni, šest brzina, sa samokočnim diferencijalom
Pogon: na prednje kotače
Ubrzanje od 0 do 100 km/h: 6,9 s
Najviša brzina: 230 km/h
Dimenzije: 4021/1736/1479 mm
Međuosovinski razmak: 2510 mm
Potrošnja (EU): 9,9/6,2/7,5 l/100 km
Emisija CO2: 174 g/km
Cijena: 225.850 kuna (više informacija na www.opel.hr)

Ocjene

Performanse - 8
Udobnost - 6
Oprema - 7
Ekologija - 6
Cijena - 7

6.8

Do sada najkonkretnija Corsa OPC. Snažna i brza, ali profinjena i usklađena