Abarth 595

Abarth 595 Competizione: Joe Granata

Abarth 595 neće biti prvak magistralne ceste, ali će vam u svakodnevnoj vožnji pružiti zvučnu kulisu i gušt kao rijetko koji današnji automobil

Ime Abarth je na našim prostorima nekad imalo golemu težinu. Svi su u 80-ima željeli imati Fiću Abartha. Makar i značku, samo nek’ je škorpion gore. To je ime mistificirano do mitskih razmjera. Abarth je bio nedostižan. Iznad svih. Papreno skup. I teško dobavljiv. Danas mlađe generacije to ne razumiju i teško im je shvatiti da je 40 KS nekada bio prestiž, a sve što je imalo Abarth znak je nosilo epitet „trkaće“. S vremenom se prodalo puno više Abarth znački nego bregastih, glava, blokova, radilica. S vremenom je i sam Fiat „zloupotrijebio“ taj imidž i lijepio škorpiona po automobilima koji su bili daleko od filozofije koju je Karlo Abarth propovijedao. S vremenom je taj epitet pao sa „trkaće“ na „šminkerski“. Tako smo s velikom dozom skeptičnosti preuzeli ključeve 595 Competizione. „Evo ga, još jedan auto za likove u cipelama, slim to fit trapericama, prslucima punjenim perjem i šalom oko vrata.

Prvi dojmovi
Prije nego sam sjeo za volan u brošurama sam otkrio par zanimljivih detalja. Niži je tek neznatno, no ima Koni amortizere s dvostrukim komorama, odnosno dvostrukim uljnim kanalima. U prijevodu, kod manjih udarnih opterećenja i neravnina amortizeri rade u početnom, mekšem stadiju, koristeći oba uljna prolaza. Kod jačih neravnina i u zavojima amortizeri rade kroz samo jedan set uljnih kanala čime je suspenzija kruća i naginjanje karoserije manje.

Teško mi je uperiti prstom bez provjere, ali već u prvim kilometrima Abarth 595 otkriva tu prgavost koja je obično uzrokovana agresivnim nagibom sprijeda, ili zbog otvorenog prednjeg trapa. Nešto od to dvoje je i ovdje slučaj. Ima puno gripa u nosu, ali i u stražnjem kraju. Skreće kao muha, ali „problem“ nastaje u brzim zavojima kad se na bočne amortizere trebate osoviti i kada oni moraju zadržati karoseriju mirnom. To se ovdje desi samo na potpuno glatkoj podlozi. Kratak je i na neravninama je skakutav. Teško mu je vjerovati, pogotovo na iznimno tankim gumicama, koje su, hvala na pitanju – zimske u našem slučaju. S druge strane, za tako kratki auto, s toliko niskim profilom gume, iznimno je udoban. Kočnice su jako dobre, imaju solidan ugriz i mogu se dozirati.

Motor je naguran sprijeda na tijesno. Crveni poklopac sa škorpionom na vrhu zatitrati će srce svakog tko je 70-te ili 80-te proveo slušajući o Fićekima Abarth. 1,4 turbo motor prepun je kovanih dijelova. Od kovanog bloka, preko kovanih klipnjača i klipova, sve u službi trpljenja visokog tlaka i trajnosti.

Mangupi
Mrak se polako spuštao i grad je postajao naš savršen set za fotkanje. I dok se vozimo govorim Vladi svoje prve dojmove: „Volan je prevelik i predebeo. Položaj sjedenja je previsok. Kad namjestim volan na mjesto gdje želim – nije podesiv po dubini – pola komandi ne vidim. Pretinaca nema puno i borba je sa stvarima. Centralni greben i mjesto gdje je nekad bio mjenjač je moglo izgledati bolje. Ovo djeluje kao programator perilice. Nije baš fahrerski imati par tipaka na tom mjestu. Mogla je to biti ručka mjenjača. Kotači su preveliki, profil gume je prenizak. Kratak je, ne ulijeva povjerenje u brzim zavojima…“ tu me Vlado prekine „Dakle talijanska podvala. Nije ti lego, kužim.“ „Ne! U tome i je poanta. Gomila krivih sitnica – ali je krajnje pakiranje mrak! Sviđa mi se. Prgav je, puca, grmi, urla. I solidno je brz. Čak i upravljiv. Sve mi je nekako sjelo. Volio bih da ima mesnatije gume, ali kao treći ili četvrti auto, auto s kojim se guštaš i ne juriš prečesto, auto koji je neki imidž rekvizit, 595 Competizione je top! Odličan je.“

Vlado je zakolutao očima uz komentar „Ajd dobro, kad tako kažeš. Ne djeluje mi takav.“

15 minuta kasnije sjedio je za upravljačem, smijao se poput djeteta, jurio i pucao po Gornjem gradu. Vani je debeli minus, zimska je večer, vozimo se s otvorenim prozorima kroz uske prolaze među zgradama i rastjerujemo zaljubljene parove koji obilaze adventske kioske. Dok se zvuk odbija od zgrada prate nas pogledi osiguranja na Markovom Trgu. Samo smo čekali da nas zaustave i pitaju za zdravlje. Kao dva mulca.

Originalni retro
Unutrašnjost je savršen omjer sportskih detalja, daška modernih prekidača i tog nekog retro stila koji su u početku s 500 htjeli progurati. Sjedala su profilirana i solidno udobna. Sjedi se neprirodno visoko i solidno daleko od volana. Podešavanje po dubini bi ovdje savršeno „leglo“. Stražnja sjedala? Ovo je zapravo glorificirani dvosjed. Straga realno nema mjesta za prijevoz putnika. Više za prebaciti osobu od točke A do B, na kratkoj relaciji. Prtljažnik je tek toliko velik da u njega stanu dva – tri ruksaka.

Infotainment je fenomenalno jednostavan, brz i funkcionalan. Izgleda kao da je izvučen iz automobila iz 90-tih, ali je sasvim upotrebljiv i munjevito brz.

Sviđa mi se i boost urica lijevo od upravljača, koja je za vrijeme testa otkazivala poslušnost. Povremeno bi radila, povremeno ne – jedini pokazatelj da smo u originalnom, talijanskom automobilu s duhom. Da je moj, to nikada ne bih popravio. Namjerno bi pustio, nek ima svoju volju.

U vozačkom smjeru
Tipka „Sport“ će se izlizati u roku godinu dana, jer ne prođe dan da ju barem pet puta ne pritisnete. Ona mijenja mapu elektronike i reakciju na gas. Auto postane živahniji. No na kraju dana zaista vam paše sve ostaviti u automatskom modu i lagano stiskati gas. Bez jurnjave.

Što nas dovodi do mjenjača. Ovdje smo lomili koplja pokušavajući pronaći pravi odgovor. Ukoliko ste odlučili da ga kupujete, prije nego ga naručite – sjednite u zamračenu sobu, sami. Ispovjedite i priznajte sami sebi sve grijehe unazad 20 godina. Priznajte si da ste lijepili žvakače na donju stranu sjedala u autobusu na maturalcu, da ste starom krali pare za petarde, da ste susjedu namjerno zračnicom probušili rolete i onda zapitajte sami sebe jedno pitanje: „Za što kupujem ovaj auto? Zašto zaista?“ Prvo i osnovno, ako se mislite razvijati kao vozač – „omašili“ ste cijelo igralište. Abarth 595 je daleko preskupa igračka za to – i na kraju dana neće vas naučiti voziti. Ako i sada odete sami u jurnjavu brdima bar jednom tjedno i ovo vam je treći auto u familiji – ručni mjenjač odnosi tijesnu pobjedu.

Za sve ostalo – automatizirani mjenjač je pravi odgovor. I sam sam teško progutao tu presudu, ali je istinita. Ovaj auto najveći gušt predstavlja u gradu. 90 posto vremena nećete biti na gasu nego ćete se voziti u prometu, vjerojatno blejati u smartphone ili uzvraćati poglede curama na stanici. U agresivnom režimu vožnje nije blistav, ali nije ni toliko loš, preživjeti ćete. U većini slučajeva otkloniti će muke stalnog gaženja po spojci. Ovo je auto za opuštajuće guštanje.

Nedovoljno je vozački nastrojen da bi imali treću pedalu. Zaista, ali zaista, vam ne treba. Uostalom, ako idete u tom smjeru budite baja – uzmite Biposto, sa trkaćom sekvencom. U svim ostalim slučajevima MTA je odgovor. I da – život je prekratak da bi vozili Abarth 595 ispod 180 KS.

Kapa dolje
Puno stvari je na 595 Competizione pogođeno taman pa još trun gore. Taman da zasmeta, ali pozitivno. Posebno priznanje trebalo bi pak dati odjelu koji je krojio zvuk. Ispuh je fantastičan! Na niskim okretajima grglja poput talijanskog proćelavog pretilog konobara u potkošulji. Poderanog glasa koji odaje trag gomile duhanskog dima i žestoke cuge. Zvuči prepotentno. Blipnete li gas u pozadini doslovno možete čuti turbo kako fućka. Mogao bih ga slušati satima. Tu i tamo prasne iz dvostrukih izlaza kad pustite gas. Kako to sve dolazi iz male sive buhtle u isto vrijeme je simpatično i moćno.

Da je čovjek bio bi Joe Pesci. Nicky Santoro da budem precizniji. Onaj mali živčani lik iz filma Casino, koji podemoni kad mu samo prst pokažete. Odjeven je po posljednjoj modi ali je žešća baraba.

Abarth 595 nije super lagan, nije tjeran do krajnjih granica usavršavanja kako bi dao najbolje moguće performanse. Ima dašak luksuza na koji bi Karlo Abarth vjero frknuo nosom. Ali je odličan. Zabavan maleni gradski auto koji će mnogima pružiti puno gušta i razvući osmjeh na lice. 230.000 kuna nije mala cifra. Taj cjenovni rang obuhvaća širok spektar automobila, pa tako i Mazdu MX-5 s najslabijim motorom (130 KS) i solidnom opremom, koja može vozački pružiti kudikamo više gušta. Ipak, da se ne lažemo, to je sasvim drukčija sorta kupaca.

Abarth 595 Competizione MTA
Motor: turbobenzinski redni, 1,4 l, 4 cilindra
Snaga: 132/180 KS pri 5500 o/min
Moment: 250 Nm 3000 o/min
Pogon: na prednje kotače
Ubrzanje od 0 do 100 km/h: 6,9 s
Najviša brzina: 225 km/h
Dimenzije: 3660/1627/1485 mm
Međuosovinski razmak: 2300 mm
Potrošnja (EU): 7,6/4,7/5,8 l/100 km
Emisija CO2: 134 g/km
Cijena: 226.997 kuna