HGK Eurofighter E92: Drift monstrum

Clemens Kauderer ove godine nastupao je na drift prvenstvima u Europi u HGK Eurofighteru, jednom od dva proizvedena automobila u svijetu. Pustio nas je u brlog da zavirimo pod kožu jednog od najboljih drift automobila današnjice

Svjetla su se probijala kroz večernju sumaglicu dok smo se uskom seoskom cestom spuštali na farmu blizu Graza. Kad smo sišli s asfalta na makadam prošao me osjećaj kao da idemo posjetiti nekog, a ne nešto. Kao da idemo u posjet ljutom MMA borcu koji ima čudnu narav i ne priča s puno ljudi. Farma na koju smo došli po maločemu se razlikuje od one u kojoj je Rocky Balboa trenirao u Rusiji – minus snijeg. „Samo malo“ rekao je Clemens i otvorio bočna vrata garaže. Neonske lampe lijeno su blinkala red po red dok je radionicu ispunjavalo svjetlo. Začulo se metalno roštanje lanca i glavna vrata su se počela dizati. Savk u svojem kutu stajala su dva, sad već legendarna drift automobila. Desno je bio Clemensov Hatchiroku, plava Toyota AE86 Trueno s kojom je nebrojeno puta uzeo prva mjesta u regiji. Preko puta nje stajao je automobil zbog kojeg smo tu. HGK Eurofighter E92, BMW drift monstrum složen u Latviji s kojim Clemens nastupa od ove godine.

Tko je Clemens?
Clemens Kauderer renomirani je doktor i majstor Aikida i Wing Chuna. No njegov je najdraži hobi zapravo drift. Njime se bavi već gotovo 20 godina, a sve je krenulo slaganjem automobila sa stražnjim pogonom za malo rekreacije po snijegu. Eskaliralo je kupnjom Toyote AE86 koju je krenuo prerađivati u drift automobil. Više od 10 godina radio je na razvoju svoje Toyote. Na njoj je naučio zavarivati, tunirati, slagati struju, kako se postavlja ovjes i na njoj je razvio svoje vozačke vještine. Hrvatska ga publika zna po nastupima na Croatian Drift Challengeu gdje je godinama bila dim mašina broj 1. Otac dvoje djece, nevjerojatno smiren i fokusiran, gospodin Kauderer za razliku svojih doktorskih kolega ne kupuje Porschee i nekretnine. Živi skromnim životom i gaji svoju strast na svoj način.

HGK
I dok je Toyotu iz nule složio sam, Clemens je odlučio za nastavak karijere posao izrade automobila prepustiti vrhunskim specijalcima. HGK iz Latvije poznat je po automobilima koji ne samo da su vrhunski vozački bolidi i postavljaju top rezultate po cijelom svijetu, nego su i nevjerojatno detaljno napravljeni. Svaki djelić u njihovim automobilima je pažljivo konstruiran i na svome mjestu. A ono što nema upotrebu – ovdje ne postoji. Na izradi pojedinog automobila provedu i do 3 mjeseca samo pripremajući karoseriju i zaštitni kavez. Cjelokupna izrada može potrajati i više od godinu dana.

„Nije bila laka odluka. Hachi sam već prerastao i puno mi je dao u smislu prilika da naučim mehaniku. Trebao sam novi vozački izazov i mislim da je ovo automobil za to“ kaže Clemens dok bez riječi blejim u karbon kevlarski nabubreni monstrum. Ovaj automobil podsjeća me na Hulka. Nekoć normalan, a nakon što su se znanstvenici s njim poigrali – neukrotiva sirova snaga.

Između BMW-a i Toyote brojni su kanistri s gorivom. Clemens sam miješa E85, trkaće gorivo za svoje automobile. Benzin miješa s alkoholom kako bi mu podigao otpornost na detonaciju te dobio hladnije izgaranje.

Ispod kože BMW-a
Clemensov Eurofighter, svoj život je započeo kao E92 BMW, serije 3. Cestovni automobil je ogoljen do kosti i njegova je karoserija pomno povarena po svakom spoju limova kako bi se ojačala. Zatim je olakšana i izrezana na dijelovima gdje to pravilnik Formule D dozvoljava i tek tada je uslijedila izrada zaštitnog kaveza.

Pod poklopac motora zabijen je V8 motor podrijetlom iz Chevroleta. 7,7 litrena tvornica strave proizvodi 785 KS na radilici i 856 Nm. Snagu preuzima Samsonas sekvencijalni mjenjač koju ju zatim šalje prema spool diferencijalu, koji je zapravo ekvivalentan zavarenom diferencijalu. Motor i mjenjač nisu posebno gurnuti prema nazad. Prema pravilniku Formule D prednji vatrozid mora ostati nepromijenjen. Kao i stražnji vatrozid i zapravo sve između prednjih i stražnjih muldi.

Motor ima sistem suhog kartera, pa pumpa ulja šalje ulje kroz hladnjak, prema golemom 13 litrenom spremniku ulja, smještenom iza suvozačkog sjedala. Sistem usisa ima golemi plenum zbog kojeg je na haubi istančana grba, te veliki filter zraka kroz koji se čuje šištanje svaki put kad se klapna gasa pomakne. Hladnjaci su smješteni u prtljažnik zbog manje opasnosti od oštećenja te boljeg rasporeda mase. Drift je full kontakt sport i sudari nisu rijetki. Zato je ovaj automobil rađen s namjerom da se lako servisira i popravi.

Branici su sačinjeni od karbon kevlara, kao i stranice. Uslijed udarca puca samo smola koja je vezivo kevlara. Oštećeni branik lako se popravi, a prednji je kao i zadnji pričvršćen na kopče, da se daju lako skinuti.

Operacijska sala
Detalja koji olakšavaju život s automobilom je gomila. Primjerice, za dolijevanje ulja zadnje se staklo može skinuti, samo otklanjanjem par kopči. Winters Performance diferencijal ima zupčani par smješten na stražnjoj strani i ulje u samom koritu diferencijala. Ukoliko želite promijeniti omjer, dovoljno je maknuti poklopac i zamijeniti dva zupčanika. Posao je gotov u par minuta.

Sve je na svome mjestu, sve je napravljeno da ima što manju masu ali što veću izdržljivost. Ova se filozofija nastavlja kroz cijeli automobil. Primjerice bočna „stakla“ odnosno plastični prozori vozača i suvozača, skidaju se na način da se skinu dva vijka i cijeli okvir zajedno sa prozorom ostaje u boksu. S druge strane, auto ne propušta vodu i moguće ga je prati s vodom pod tlakom. Sve ove sitnice nevjerojatno olakšavaju drifterski posao.

Unutrašnjost je također minimalistička. Ispred vozača je jednostavna instrument ploča koja je ujedno i upravljačka jedinica za sustave na automobilu. Na centralnom grebenu je vodootporna kutija s prekidačima za sve sustave koja je smještena na karbonski tunel na kojem je pak – rupa za bocu s vodom i mobilni telefon ili radio stanicu. Paneli vrata, kadice za noge, sve je karbon ili kombinacija kompozita. Zavari na kavezu su savršeni, glatki i graniče s umjetnošću, a sva stakla koja ne moraju biti stakla – zamijenjena su pvc inačicom. Otvor za gorivo je straga i lako je dostupan kao i sve posude za tekućine.

Kako se vozi?
Malo automobila me ostavi bez teksta. Ovo je automobil koji je to postigao nekoliko puta. I svaki put ima isti efekt. Vjerujem da je sličan onom kad udahnete plinove nitro-metana. Jednostavno ne mogu propisno udahnuti. Pristupam mu s poštovanjem. I intrigom – bili ga mogao voziti na granici njegovih mogućnosti?

Dio tog odgovora dobio sam u Zagrebu na zadnjoj rundi CDC-a. Clemens me pozvao da probam auto.

Nije mi bilo svejedno sjesti u 140.000 eura vrijedan trkaći automobil, no odlučio sam ne razmišljati o tome i jednostavno probati osjetiti što ovaj automobil može.

Zavezan u pojaseve sjedio sam u autu boksu i gledao brojke na ekranu. „Nemoj ga štedjeti“ rekao je Clemens „Kad počneš oklijevati – zabij gas u pod.“ To je bilo zadnje što je rekao prije nego sam potegnuo ručicu mjenjača u prvu brzinu. Cijeli se auto zatresao uz glasan „klang!“ i krenuo sam prema startu.

Strašno je mekano podešen. Kod promjene smjera popikava se preko nosa i premješta stražnjicu. Jasno reagira na svaki vozački upliv, ali nije nježan i osjećajan kao što sam mislio. Valja se prilično, no uz brzi povrat. Ako želim da auto ponire, ponirati će, dokle god je pušten gas ili pritisnuta kočnica. Jasno daje do znanja što radi. Motor djeluje kao golema drobilica u reciklažnom dvorištu. Pojest će sve što se pred njega stavi. Bez obzira u kojoj brzini bi stisnuo gas, auto bi se propeo.

Ako oklijevaš – stisni gas u pod
Stajao sam na startu i pokušavao smiriti misli. „Nemoj razmišljati, vozi“. Achilles 123 gume imaju gripa poput trkaćeg slicka, ovdje klizanje ima sasvim novu dimenziju, sve se odvija brže nego u bilo kojem drift autu koji sam vozio do sada i nema mjesta razmišljanjima. Potegao sam prvu, drugu, treću i par metara prije zone iniciranja cimnuo auto i potegnuo ručnu. „Opa, tulum. Ovo ide van u gume, previše sam se zaletio.“ Bila je to prva misao koja mi je krenula kroz glavu, u tom trenutku nanišanio sam otprilike kud ja mislim da to treba ići i poklopio gas. Motor je zaurlao i odjednom je sve bilo ok. Grip se vratio.

Nema milosti. Ovaj auto ne trpi mlakonje. Na tranziciji sam skoro završio stražnjim kotačima na travi jer je naprijed toliko gripa da prednji kraj ostaje zalijepljen tamo gdje sam ga postavio i cijeli se auto zarotirao oko točke ispred prednje osovine.

Poigrao sam se s volanom i kutom i shvatio da treba misliti solidno velik korak naprijed, a ne čekati ga da napravi svoje. Ja moram biti gazda. U tom trenutku precijenio sam putanju za sljedeći lijevi zavoj i shvatio da ću stražnjicom „možda“ uhvatiti gumenu barijeru. Ponovo sam pričao sam sa sobom. „Nešto se čulo ali ništa strašno, samo sam ih dotaknuo.“ Tek kad sam se okrenuo shvatio sam da je gumena barijera poletjela kao da ju je pogodio projektil. Kevlarski branik samo se svinuo, ali se udarac nije prenio na auto.

Sukus je – nemoj razmišljati – a kad oklijevaš, poklopi gas. Auto naprosto nasjedne na stražnje kotače i pruži gomilu gripa koji ga lansira prema naprijed. Ovaj auto se vozi stilom Kristapsa Blušsa – golemi kut, velika brzina i pun gas.

Ukrotiti monstruma
“Rekao sam ti. Ako oklijevaš, ugrist će te”, smijao se Clemens i gledao udubljeni branik. Mislio sam da ću propasti u zemlju od srama. On ga je uz smiješak samo udario s unutarnje strane i izravnao. “To je normalno, ne sekiraj se. Vidio si sada da i ja moram adaptirati vlastiti stil. Ovaj auto od mene traži da budem agresivan i odlučan. Toyota je puno nježniji stroj, više oprašta, drukčija je karakterom i stilom vožnje.”

Clemens je iznimno samokritičan lik, ali i odlučan da napreduje svakim kilometrom vožnje. Puno smo pričali o tome kako pristupiti ovom automobilu i daljnjoj karijeri, te što je sobom donio od iskustva iz Rige. Naime Clemens je među prvim nastupima bio upravo u Latviji, s proizvođačem automobila, na svojevrsnom školovanju. „Imam puno posla, ali onog posla koji volim – raditi na sebi.“

Sjedili smo u boksu i komentirali postavke automobila. Potpuno je drukčije podešen od drift automobila koji sam ja vozio prije nekoliko godina. Stalno mi je u glavi ona pomisao da je ovo automobil koji treba krotiti – ali da je automobil koji toliko nagrađuje kad ga jednom odvezeš onaj savršeni krug – da se s time može mjeriti jedino WRC automobil. U samo tri kruga prožvakao sam 120 eura guma i 50ak eura u etanolu.

Ne znam koja je trenutno cijena kokaina, ali mislim da bi za iste pare mogao dobiti toliko da se neka estradna zvijezda s iskustvom „pudera u nosu“ može dan dva dobro zabaviti. S druge strane, siguran sam da teško može biti poput ovoga.

Želim još. Želim taj osjećaj moći, taj miris guma u nosu. Taj pavlovljev efekt da kad čujem rad ovog motora da mi koljena oslabe i da osjetim miris spaljene gume i etanola u nosu – iako ga fizički tu nema.

HGK Eurofighter BMW E92
Motor: benzinski, 7,7 l, V8
Snaga: 577 kW/785 KS pri 7300 o/min
Moment: 850 Nm od 4500 o/min
Pogon: na stražnje kotače
Ubrzanje od 0 do 100 km/h: – s
Najviša brzina: – km/h
Masa: 1230 kg
Cijena: 135.000 eura