Hyundai i10

Hyundai i10: Najveći mali auto

Čovjek u životu mora imati snove. Netko sanja o letenju, netko o jurnjavi autom kroz trgovački centar. Pogodite iz koje smo mi skupine…

Prikovan za fotelju, razrogačenih očiju gledao sam kako dva kretena sa sunčanim naočalama u rashodovanom policijskom autu lete kroz izlog dućana JCPenney. Bio je to film koji je dugo držao rekord po broju najviše razbijenih automobila na snimanju u povijesti. Ujedno i film koji je meni dugo bio na samom vrhu ljestvice. Kakav Scorsese i kojekakvi majstori kinematografije. Kad si klinac zaražen auto virusom ovo je jedina stvar koju želiš gledati.

Film ima gomilu jurnjava, ali ta scena kad se njih dvojica voze kroz šoping centar je ostavila trag. Sanjao sam te scene. Prolaske kroz izlog, kroz tezgu s voćem… To je stvar koja se definitivno upisala na top ljestvicu stvari koje moram napraviti dok sam živ.

Plan je bitan!
E, sad. S vremenom, kako sam odrastao, segmentirao sam tu želju na dva stupnja. Prva je da se provezem autom kroz shopping centar, a druga da prođem autom kroz izlog. S vremenom, zahvaljujući ovom predivnom poslu, autom sam već ušao u šoping centru. Morali smo ga gurati. Svejedno se broji. Ovaj drugi segment se još nije ostvario. Sumnjam da će tako skoro.

Odlučio sam ponovno napasti tu ideju. Prvo, trebao nam je adekvatan auto. Drugo, trebali smo izgovor:
“Vlado, idemo snimiti auto u Westgate.”
“Ma ne. Ne da mi se, nema potrebe. Možemo i negdje vani.”, pokušao me odgovoriti.
Bio sam uporan: “Vladimire… Moramo snimiti auto. U Westgateu.”
“Da?”
“Da!”, odgovorio sam.
Uslijedila je dramska pauza i onda je skopčao: “Ha! Ok! Ja stvarno mislim da moramo snimiti auto u Westgateu. Imaš pravo. Povedi i Filipa.”

Upad!
Mrak je odavno pao, a dodatnu dramu dodavala je i kiša koja je tek počela padati. Svjetla unutar Westgatea odavno su bila ugašena kad smo se pojavili pred ulazom broj pet.

Filip nije Jake, moje ime nije Elwood. Nismo u okolici Chicaga, a bogme ni ne sjedimo u Dodge Monacu. Ipak, vrata šoping centra se otvaraju! Kakav osjećaj! Istovremeno nevjerojatno djetinjast, glup i ispunjen srećom! Gaaaaaaas! Morao sam mantrati u glavi da ne smijem, ipak, proletjeti kroz niti jedan izlog. Bez veze. Ali nećemo se žaliti…

Jedan pogled na mramor kojim je popločen pod Westgatea i jasno je kako je voziti po ovome prilično slično vožnji po ledu. Ulijeva vam tek toliko pouzdanja da kažete “Ma ide to”, a  onda na brzini iznad 20 km/h, prvi put kad probate skrenuti, auto produži ravno, kao da vam na ledu netko izbije noge. Padate. Pitanje je samo kojim ćete dijelom tijela prvim opaliti. Uz to, potporni stupovi, klupe, zdjele s biljkama, fontane i ostale prepreke na nekim dijelovima sužavaju prostor da se s autom jedva možete provući. Krug okretanja mora biti minijaturan kako bi mogli manevrirati uokolo – bez okretanja, jer navodno, ni stolice ne smijemo udariti… Bez veze…

Oružje po izboru
Kad nešto sanjate od djetinjstva onda je svaki dan planiranje. Nesvjesno, kad god ste u šopingu. Mjerkate koracima preko dana, a navečer kujete plan, da uletite unutra kud bi izašli i kako pobjegli zaštitarima. Tako smo jako dobro znali kakvo oružje nam treba. Najveći mali auto. Hyundai i10.

S masom ispod 1000 kg spada u perolaku kategoriju. Krug okretanja mu je trun ispod 10 metara, ima najveći prtljažnik u klasi (252 litre) i dovoljno prostora da se u njemu smjeste četiri odrasla muškarca. Ako tražite auto za opljačkati banku – bolje od ovog ne može. Šalu na stranu, nije bez veze proglašen najboljim gradskim mališanom po uglednom engleskom magazinu CarBuyer.

Nas je zapala snažnija verzija, s 1,25 litrenim motorom, za koji na papiru tvrde da ima 87 KS. Nama djeluje snažniji i potentniji od onih na koje smo navikli, najviše zbog načina kako prima gas. Podsjeća na stare motore s rasplinjačem na sajlu. Živčan i oštar.

Prvi krug
Odglumili smo prvi dio. Postavili auto ispred pokretnih stepenica i ovlaš gledali kuteve iz kojih ćemo ga slikati. Čekao sam da se zaštitar opusti – i ode. Pod izlikom da moramo provjeriti “još pokoju lokaciju za slikanje” uskočili smo u Hyundai i10 i sinkronizirano zalupili vratima. Više se ne zatvaraju kao kad vam ispadne prazna limenka. Taj zvuk je ostao na nekadašnjem Atosu. Danas i10 ima podebljane brtve oko vrata kako bi se smanjila buka. Iznimno je tih za ovako maleni auto, čak i u vožnji. Motor gotovo da i ne čujete dok ga ne vinete u okretaje.

Mjenjač je spuznuo u prvu brzinu lako i precizno. Nisam odolio, morali smo barem malo zaškripati gumama. Dobro odmjeren upravljač odjednom je postao mekan. Naravno, na mramoru smo. Rijetko se dogodi da električni servo vrati ikakvu povratnu informaciju. Ostao sam ugodno iznenađen. Nisam baš osjetio koja je vrsta mramora ispod, ali definitivno sam mogao osjetiti razliku između asfalta po kojem smo došli i ove varljive podloge.

Na prstima
Uspio sam bez problema pronaći dobar položaj za upravljačem, gdje se ne moram istezati kako bi naglo zavrtio volan u jednu ili drugu stranu – u slučaju da ćemo za potrebe snimanja morati izvesti “policajku” u rikverc. Klasična ručna kočnica prekrasno lovi i instrumenti su savršeno pregledni. Da u kojem slučaju moramo precizno juriti ovuda i klizati stražnjicom, to bi izveli bez ikakvih problema. Hm… “Korean job”. Ako se ikad bude snimao, i10 je idealan kandidat.

Kočnice imaju snažan ugriz i moguće ih je dozirati. Shvatio sam to kad sam krajičkom oka otkrio da Rita Ora nije samo na malim svjetlećim plakatima uz stepenice već i u izlogu jednog dućana. Ne sjećam se što je reklamirala. Da mi zavrćete nogom, rekao bih donje rublje, ali nisam siguran.

Uspješno smo se provukli pokraj stolova jednog od kafića, zamotali oko stupova poznatog crvenog dućana, oko pomičnih stepenica pa pun gas prema sljedećem proširenju. Ovdje je bitno imati odlučnost – idem li uz desne izloge ili lijeve. Nema sredine. I najmanja neodlučnost može prouzročiti štetu. Kod skretanja su se palile dodatne led lampice u prednjem braniku koje su otkrivale zamke poput koša za smeće ili ruba stepeništa.

Jednostavnost je odlika genija
Posegnuo sam rukom utišati muziku i primijetio da se navigacija nimalo nije smela. Prilično je zorno prikazivala da smo unutar WestGatea. I to točno u kojem smo dijelu. Infotainment je zaista jedna od svjetlijih točaka u cijelom segmentu gradskih mališana. Ne djeluje kao kod nekih konkurenata, da je naknadno ugrađen. Veliki ekran, brz i funkcionalan sustav. Spajanje na telefon traje par sekundi, a zahvaljujući zvučnoj izolaciji audio sustav je odličan.

Cijeli i10 djeluje funky, zabavno, pokretno. Hyundai se ovdje konačno oslobodio. Ekipa koja ga je radila vjerojatno je smjela dolaziti na posao u hoodicama i trenirci. Tko još, utegnut u odijelo i kravatu bojama daje ime: sleek silver, star dust grey, phantom black, morning glory, mandarin orange…?

Svemu lijepom dođe…
Taman kad mi se skrojila staza u glavi kojom bi mogli voziti i kad se u mozgu javila rečenica: “Pa imaš štopericu u mobitelu.” Vlado je povikao: “Ok, to je to dečki. Mislim da smo gotovi.” Spas. Priznajem. Da sam krenuo tko zna kako bi završilo. Morao bih objašnjavati zaštitaru kako mramor kod izloga visi čudno i kako nam se auto dok je stajao, sam odsklizao. I kako ja uopće nisam bio u njemu u trenutku udara.

Utrpali smo svu foto opremu u prtljažnik i to bez preklapanja sjedala. Uskočili u auto i krenuli prema izlazu. Onaj vrag u meni još je šaputao, ali Vlado me predobro poznaje: “Mrgude, gotovi smo, sve je čitavo. Idemo doma. Vrijeme je.” Pognuo sam glavu i popustio gas. Ipak, taknuo sam viseću kartonsku reklamu retrovizorom. Udarili! Broji se. Jedan milimetarski korak prema famoznom izlogu. Jednog dana…

Hyundai i10 1,25 Premium NAVI
Motor: benzinski redni, 1,25 l, 4 cilindra
Snaga: 65/87 KS pri 6000 o/min
Moment: 123 Nm 4000 o/min
Pogon: na prednje kotače
Ubrzanje od 0 do 100 km/h: 12,3 s
Najviša brzina: 175 km/h
Dimenzije: 3665/1660/1500 mm
Međuosovinski razmak: 2385 mm
Potrošnja (EU): 4,9/6,5/4,1 l/100 km
Emisija CO2: 114 g/km
Cijena: 91.999 kuna
Od do
Bilo da izaberete trocilindraša sa 66 KS 1,0 ili četverocilindarski 1,25 sa 87 KS, birat ćete između četiri paketa opreme. Unutrašnjost je pak moguće konfigurirati u pet različitih dvobojnih kombinacija sjedala i detalja kabine. Početna cijena i10 je svega 72.990 kuna, a želite li nadoplatiti za metalik boju, koštati će vas samo 2009 kuna više. Već je u startu bogato opremljen, a ako se potpuno raspištoljite, najskuplju verziju platit ćete 89.990 kuna.
Ima sve
Premium NAVI osim 7-inčnog zaslona s odličnom, brzom i jednostavnom navigacijom, dolazi još i sa LDWS te FCWS dodacima. U prijevodu sa zvučnim signalom u slučaju izlaska iz prometne trake ili opasnosti od naleta na vozilo ispred.
Kvaliteta
Da vam stavimo povez na oči i da isprobate komande i prekidače, zasigurno ne biste pomislili da se nalazite u ovako malom automobilu, a kamo li u Hyundaiju, koji je do prije pet godina imao rubove plastike toliko oštre da ste se neopreznim pokretom mogli porezati na centralnu konzolu. To je davna prošlost. Dijelovi s kojima ste najviše u kontaktu, volan, mjenjač, prekidači, djeluju skupo i ugodno na dodir. Ono najvažnije, ergonomija i zvučna izolacija su na daleko višem nivou nego što smo na to navikli kod gradskih malih automobila.