Mazda MX-5

Mazda MX-5 G130 Takumi: Mix pet

Gužvanje s turistima po autocesti čupa živce. Evo prijedloga pet vozačkih ruta kojima ćete na putu do mora izliječiti um i započeti odmor sa stilom

Zora se probijala kroz oblake koji su se izvalili na Brinje i Žutu Lokvu. Tmurni obzor tu i tamo bi zasjao okupan suncem. Gume su pjevale po brazdama koje su ovdje nastale od radnih strojeva, a onda mijenjale intonaciju po zakrpama na cesti. Još sam zijevao. Krenuli smo iz Zagreba u pet ujutro.

Ovo je ruta gdje kad vam je u „rukama“ Mazda MX-5 sve mora biti na „gotovs“. Radi se o vozačkom preciznom alatu. Nema kompromisa i otkrivanja usput što se trebalo napraviti. Stoga smo odradili pripreme. Poigrao sam se s par varijanti tlakova i na kraju “napravio špur” odnosno podesio geometriju. Kad sam preuzeo Takumi, prednji je kraj bio tup i čudno reagirao na dugim zavojima i tranzicijama. Auto nije bio isti. Na geometriji smo uočili da je bio suviše zatvoren. MX-5 najbolje reagira na otvoreni prednji trap. Prstohvat već provjerenih trikova i auto je bio spreman. Vrijeme je bilo idealno. Samo sam se još ja trebao razbuditi.

Precizan alat
Naš Mazda MX-5 Takumi je kudikamo drukčiji od zadnjih nekolicinu koje sam vozio. Za početak dolazi s 1,5 litrenim motorom i 130 KS, 30 KS manje nego inačica s 2,0 motorom. Manje uočljiva oku ali definitivno vozački najveća razlika je u ovjesu i diferencijalu. Nemamo šperu već otvoreni diferencijal, opruge su mekše i amortizeri drukčije podešeni. Uz to manji su i kotači (16 umjesto 17”), a gume nisu Bridgestone (205 mm) kao na 2,0 modelu već Yokohama Advan Sport (195 mm).

Dakle manje snage, manje gripa, mekše podešen ovjes i 24 kg lakši automobil. Uz to prvotne impresije sa svjetske prezentacije, da se G130 bolje vozi jer ju možete bolje “vagati” kočnicom i koristiti transfer mase, sad smo odlučili to provjeriti na domaćim cestama.

Prirodni espresso
Lijeno smo se dovukli do vrha. Sunce je još bilo zubato, a drveće je stajalo pod sumnjivim kutom. Bura je jenjavala ali je i dalje bila prilično jaka. Na Vratniku smo stali na minutu upiti predivan krajolik. Čist zrak i rastjerani oblaci, pogled je pucao do Cresa! Idealni su uvjeti za vožnju. Samo da se maknemo s vjetrometine. Ovdje su udari vjetra i za lijepog dana toliki da morate paziti kad otvarate vrata na automobilu.
Tih par minuta koliko sam bio van auta da opalim pokoju fotku propuhalo mi je kosti uzduž i poprijeko. Nema više zijevanja. Nikakva kava nema ovakav efekt.

Krećemo na prvu od pet ruta koje smo zamislili. Savršeni miks za sve vozačke stilove i raspoloženja.

Tehnička cesta
Državna cesta 23, na dionici od Vratnika do Senja počinje s par dugih dionica koje povezuju zavoje koji se zatvaraju. Nije fluidna. Traži česta kočenja i tehniciranje. Valja često žrtvovati zavoje, prilagoditi ulazak u nisku krivina kako bi na izlasku imali čistu putanju. S druge strane ovo je cesta gdje vam auto kaže sve o svom ovjesu i balansu. Kako će se ponašati na puštenom gasu kad zatvorite volan ili na kasnom kočenju kod ulaska u zavoj.

Mazda MX-5 kao i sve do sada, zatvara putanju s laganim klizanjem stražnjice koje je jasno najavljeno. Do tog trenutka kad krene u klizanje u mjeri da morate otvoriti volan i dati kontru, imate vremena i jasno ćete to prepoznati.

Doduše, ovaj model nema Bilstein ovjes koji dolazi sa skupljim paketom opreme, pa se na tranzicijama “odbije” i napravi dodatnu oscilaciju koju morate predvidjeti. Sporija je na tranzicijama i – zbog guma, manje precizna. Čim dotaknete gas ili naglo pustite kočnicu na ulasku u zavoj, ona kreće širiti putanju nosom. Jedva primjetno. Traži školski pristup.

Cesta vijuga jakim radijusima do otprilike kilometar pred ulazak u Senj. Pripazite na kočnice, lako se pregriju. Koristite inerciju, ali nemojte riskirati s ulascima u zavoje. Prikočite snažnije, ranije, nemojte se zaletavati pretjerano. Ovo je tek zagrijavanje.

Foto cesta
U Senju skrećemo lijevo, prema Karlobagu. Vjetar je oslabio. Sunce je i dalje varljivo, temperatura je oko 13 C. Stali smo kod tvrđave i u par sekundi spustili krov. Pred nama je E65. Blaženi, predivni E65. Najpoznatiji pravac Jadranske magistrale.

Ovo je cesta koja u mojim očima Stelvio, Transfagarasan i Route de Napoleon stavlja na drugo mjesto – samo zato što nam je pred nosom i nudi vrhunski krajolik i kvalitetu asfalta. Ne, nije prva na svijetu, ali je definitivno cesta koju morate upoznati prije nego krenete na istraživanje svjetski razvikanih ruta.

Ovdje ima svega. Od fluidnih komada gdje nema puštanja gasa do dugih, preglednih ukosnica na uvalama gdje imate dojam kao da se sunovratite u Karusell Nordschleifea. Koliko god kasno kočili uvijek imam dojam da “može još”. Isti osjećaj imao sam s NB na ovoj ruti. Gas pritišćem s petom u zraku, u glavi tik pred zavoj zvoni “pretjerao si”, okrenem volan 20 stupnjeva, nos zagrize, karoserija se nagne, čučne na stražnji vanjski kotač i ako nisam pustio gas, uz blago klizanje nosa, sasvim sigurna, Miata zagrli brdo i ostane u svojoj prometnoj traci.

Ovo je ruta gdje se najbolje vidi kakav je auto u dugim zavojima i kako reagira na vozačke uplive. Brzo je, otvoreno i u ovo doba, nakon travnja, već je previše motorista, turista, kampera… Ako želite potpuno uživati dođite u ožujku.

U lipnju, ovo je foto cesta. Svakih kilometar do dva je poludivlji vidikovac. Nema smisla natjecati se s poljskim dostavnjakom pašteta. Oni su ionako gosti, pa nek imaju svoj ritam. Stanite, udahnite zrak, upoznajte krajolik. Zaista je fascinantno.

Povijesna ruta
E65 napuštamo u Karlobagu. Teška srca. Da je manje prometa, odavle prema Starigradu tek počinje vrhunski igrokaz boja, reljefa i asfaltne konfiguracije. Mi danas bježimo u brda – Terezijanom. Od Karlobaga prema Gospiću.

Nalog za izgradnju ceste dao je austrijski car Josip II. Cesta je izgrađena 1786. godine a dobila je ime po njegovoj majci Mariji Tereziji. Do tada je glavni pravac između mora i kopna bila Karolinska cesta, od Karlovca prema Rijeci, ali je bila uska, strma i oštećena, pa se njome sve teže putovalo.

Današnji D25 ide dobrim dijelom po toj originalnoj ruti, a dijelimo ga na dva dijela. Uzbrdicu od benzinske pumpe do Baških Oštarija i nizbrdicu dalje za Brušane. Sve što ste do sad isprobali s autom, ovdje možete potvrditi. Uspon otkriva i ćud automobila na velikim neravninama i udarnim rupama.

Mazda MX-5 solidno drži pravac i nema problema s kočenjem na neravnim dijelovima. Doduše iznimno snažno kočenje nije ono što voli. Kad snažno opteretite kočnicu i još ju k tome naglo pustite kod ulaska u zavoj, napravite debalans karoserije i priča o fluidnosti prestaje. Najbolje joj odgovara umjereni tempo gdje karoserija ne ponire puno.

Fali snage. Za pravi potisak treba ju vinuti u okretaje između 5 i 7.000. Iako zvuči fantastično, na ovoj cesti smo bili sretniji s G160 motorom koji je taj potisak davao u nižem rasponu i oko 6000 dao onaj dodatni saft za pretjecanje ili bočni izlazak iz zavoja.

Na spuštanju za Brušane asfalt je odličan i konfiguracija je slična onoj na D23, samo puno otvorenija. Opet se možete igrati s vaganjem karoserije.

Tu je već vrijeme za kratku kavu i predah. Dozvolite da se misli zbroje prije nego nastavite dalje prema Kninu.

Pun gas
Pomalo umorni od kočenja, izbjegavanja rupa i pretjecanja na visokim okretajima, u Gospiću stajemo na kratku kavu i predgriz. Valja nešto sitno baciti u kljun do ručka. Kratki odmor i mirnoća Like onaj je magični sastojak za opuštanje koji autocesta nikada neće imati.

Skrećemo desno prema Gračacu po D50. Otvoreni zavoji za petu i šestu brzinu, usponi i prijevoji laganog ritma. Da nema sela i ograničenja ovdje bi se mogli voziti poput Davida Higinsa na Isle of Manu. Ne preporučamo suludu jurnjavu. Ne samo zbog radara i kamera. Idealno je za odmoriti ruke, tijelo i nahraniti oči zelenim brdima i razmisliti gdje stati na ručak, ako ste već promašili Makija.

Ova cesta se spaja s D1 u Gračacu gdje možete birati još jedan epski spust po D27 prema Obrovcu ili produžiti po D1 prema Kninu – sličnim ritmom. Mi smo izabrali potonju rutu. Iznimno dugi komad gdje možete zaista propuhati pluća automobilu. Doduše, valja se sjetiti provjeriti razinu goriva u Gračacu, jer na prilično dugom potezu nema gotovo ničega.

Gurmanska cesta
Zadnja cesta nije toliko precizno vezana na specifičnu asfaltnu zmiju koliko na područje. Primjenjiva na je cijeli jug.

Kako smo prošli Knin nastupila je glad. Želudac se pobunio, tempo je pao. Krenuli smo pretraživati pogledom uz cestu ne bi li, u stilu 80-ih vidjeli stari metalni „kiosk“ s ražnjem. Tražili smo „onaj“ restoran gdje je vrijeme stalo. Tražili i razočarali se. Došli smo do Sinja i parkirali na zavoju. Ipak „urbano“.

Onda je uslijedilo redom po jelovniku: „Imate li salatu od hobotnice? – Ne. – Što imate od ribe? – Danas ništa.“ Par minuta pregovora kasnije nastavilo se: „Što imate od piva? – Samo dvije vrste. – Imate li tonik? – Ne.“ Završilo se s „A što imate? – A ja sam vam danas tek drugi dan… Idem pitat’.“.
Da sumiramo, Hrvatska živi od turizma. Nalazili smo se u Dalmatinskoj zagori, nadomak mora. Ne u središtu Like. Lipanj je, nije van sezone. Izgleda da za dobar zalogaj i dalje treba prevrtati kamenje, znati lokalce ili nabasati na novi lokal gdje je netko netom utukao pare i još nije shvatio da nema tko raditi i da se investicija neće vratiti. Čast iznimkama na koje smo naišli. Poput restorana blizu Metkovića, na ulasku u selo Vid, na samoj obali rijeke Norin.

Odmor prije odmora
Naš se put protegao dalje na jug. Mogli bismo navesti još niz ruta no sukus je uvijek isti. Ovakav put je odmor za dušu i tijelo – ako si to dozvolite. Morate u startu odrediti da je vaš odmor počeo onog trena kad ste krenuli, a ne onda kad ste stigli na odredište. U tom slučaju je nebitno da li se vozite 3, 5 ili 10 sati na more.

Ako imate klince, napravite im poučnu rutu. Biti će zabavno i vama i njima. Naši stari su nekoć putovali samo magistralom. Stali bi na janjetinu, radili piknike uz cestu… Odlazak na more je bio avantura. Danas je utrka koja kreće s naplatnih kućica u Lučkom i psihička igra s guranjem spavača iz lijeve trake u desnu. Ne morate imati MX-5 za ovakvo guštanje, ali svakako pomaže.

Mazda MX-5 Takumi G130
Motor: benzinski, 1,5 l, 4 cilindra
Snaga: 96 kW/131 KS pri 7000 o/min
Moment: 150 Nm pri 4800 o/min
Pogon: na stražnje kotače
Ubrzanje od 0 do 100 km/h: 8,3 s
Najviša brzina: 204 km/h
Dimenzije: 3915/1735/1225 mm
Međuosovinski razmak: 2310 mm
Potrošnja (EU): 7,9/4,9/6,0 l/100 km
Emisija CO2: 139 g/km
Cijena: 241.153 kune (više informacija na www.mazda.hr)