POVIJEST Renault 4

Mnogima je bio prvi auto, prevezao je građevinskog materijala više od nekih kamiona, sagradio je brojne kuće i vikendice, stvarao je uspomene za čitav život. Mali div, Četvorka, Katrica… Sve to i još puno više bio je i ostao Renault 4 koji ove godine slavi 60. rođendan

Kada je 1871. Jacob W. Davis, Amerikanac rođen u Latviji, izumio moderne traperice nije samo promijenio tijek modne budućnosti. Indirektno je nadahnuo i jedan od najpopularnijih francuskih automobila u povijesti – Renault 4. Od 1961. do 1994. prodano je 8.134.424 primjerka, a Četvorka je bila najprodavaniji francuski automobil u povijesti sve do 2010. kada ju je s trona skinuo Peugeot 206. U proteklih je šest desetljeća Renault 4 bio sve i svašta – gradski auto, gospodarsko vozilo, policijski auto. Čak je bio i sportski auto, osvojivši treće mjesto na Reliju Pariz-Dakar 1980. Sjetimo se samo koliko je vikendica duž Jadrana sagradio, vinograda obrao, prevezao građevinskog materijala… I danas ih još podosta, posebno na otocima, služi kao radni stroj “za u polje i u masline”. U potpunosti zaslužuje nadimak Mali div.

Njegova priča započela je polovicom pedesetih godina prošlog stoljeća kada je tim zadužen za razvoj nasljednika tada vrlo popularnog modela 4CV dobio osnovni set uputa. Trebali su napraviti automobil sličan 4CV po pitanju performansi i potrošnje goriva, osnovne cijene 300.000 franaka, što je kasnije povećano na 350.000 franaka. Ključno je bilo to što je trebao biti ponuđen u nekoliko verzija, uključujući putničku i teretnu, pa se Renault zbog toga odlučio na karoseriju na klasičnoj šasiji. Razne su verzije testirane tijekom pedesetih, a uključivale su poprečno postavljen vodom hlađen četverocilindarski motor iz 4CV i zrakom hlađen dvotaktni dvocilindraš.

Ključna osoba za razvoj Četvorke bio je Pierre Dreyfus koji je na čelo Renaulta došao 1955. On je shvatio da nije važno koliko je dobro automobil konstruiran ako se ne uklapa u životni stil ciljane publike. Brinula ga je činjenica da su svi glavni Renaultovi modeli gradski automobili. Modeli poput 4CV i Dauphne nisu bili prikladni za makadam i seoske puteve gdje je vladao Citroen 2CV. Bili su jednostavno preniski, a kupci su sve više tražili automobile s kojima se mogu voziti svaki dan na posao i  s kojima mogu za vikend otići na obiteljski piknik izvan grada ili u lov. Budući je model trebao precizno pogoditi granicu između gradskog i seoskog života.

“Želim svestrani automobil, koji je istovremeno urban i ruralan, onaj koji se uklapa u svačije potrebe. Nazovimo ga blue jeans automobilom”, napisao je Dreyfus 1956. Zato one traperice u uvodu priče. Izgled je također bio važan. Dreyfus je rekao dizajnerima da automobil mora biti “manje ružan od Spačeka, ali manje elegantan od Dauphne.” Na osnovi ovih zapravo prilično šturih uputa nastala je automobilska legenda.

Dizajneri su nacrtali dvovolumenski oblik s pet vrata i niskim pragom prtljažnog prostora. Odabran je prednji pogon, što je omogućilo puno prostora u kabini, a kako bilješke iz tog vremena pokazuju, smatrano je i sigurnijim rješenjem koje “oprašta loše ponašanje vozača”.

Tijekom razvoja prototipovi su prevalili točno 2.901.253 kilometra. Posvećena je velika pažnja svemu što bi se moglo pokvariti. Mekani ovjes razvijan je i podešavan na Sardiniji. Nekoliko prototipova poslano je u SAD, u Minesotu na vrlo hladne uvjete, a nekoliko ih je lutalo Saharom. Istovremeno su u Parizu u posljednji trenutak odlučili promijeniti ime novom automobilu. Ideja je bila da se zove Domino ili Safari, ovisno o verziji, a na kraju je odlučeno dati mu ime prema kategoriji snage određenoj od francuskih poreznika, slično kao što su nazvani Renault 4CV i Citroen 2CV.

Renault je organizirao predstavljanje Četvorke za medije na jugu Francuske tijekom ljeta 1961., a automobil je službeno prikazan na Salonu u Parizu iste jeseni. Predstavljena su dva osnovna modela. Osnovni je bio Renault 3 kojeg je pokretao četverocilindarski motor od 602 ccm koji je razvijao 22,5 KS. Druga verzija je bio Renault 4 koji je koristio motor od 747 ccm snage 26,5 KS. Oba motora su pokretala prednje kotače putem trostupanjskog ručnog mjenjača. Motor je bio postavljen uzdužno, ali “naopako”. Motor je bio iza prednje osovine, bliže putničkom prostoru, a mjenjač je bio ispred njega. Iz mjenjačke kutije je jednostavni sustav poluga išao u kabinu, gdje je pored volana bio karakteristični “kišobran mjenjač”.

Modeli 3 i 4 u osnovi su bili jednaki, ali važne su razlike bile u opremi. Kupci koji se odluče za 3 dobivaju auto bez kroma, s šipkom za mjerenje razine goriva, bez obloga vrata i s jednim suncobranom. Standardni model 4 nudio je sličnu osnovnu opremu i jači motor, dok je luksuzniji 4L imao treći bočni prozor, kromirane ukrase, pepeljaru i slične detalje. Ponuda je ubrzo proširena. U listopadu je predstavljen furgon s dvojim vratima, a na proljeće 1963. model 4 Super kojeg je pokretao motor sa 32 KS. Renault 3 nestao je iz ponude do jeseni 1962. s prodanih tek oko 2500 primjeraka. Već u prvoj punoj godini na tržištu, 1962., Renault 4 postao je najprodavaniji automobil u Francuskoj, a milijun primjeraka dosegao je u veljači 1966.

Tijekom šezdesetih godina Četvorka je doživjela dosta sitnih promjena, ali prva važna izmjena je došla 1967. kada je automobil dobio širu masku i mjenjač s četiri stupnja. Prednji sigurnosni pojasevi postali su standardni u travnju 1970., a u rujnu iste godine stigao je i 12-voltni električni sustav. Motor je narastao na 782 ccm 1971, a posljednja velika izmjena u izgledu dogodila se 1974. kada je auto dobio plastičnu masku s logotipom u sredini.

Najveća promjena je došla u siječnju 1978. kada je predstavljen Renault 4 GTL pokretan 1,1-litrenim motorom od 34 KS. GTL se isticao i drukčijim vanjskim izgledom s plastičnim zaštitama na bočnim stranicama i dodatnim otvorom za hlađenje ispod maske, zbog kojeg je registarska oznaka preseljena na odbojnik. Ovaj je model značajno potaknuo prodaju.

Ipak, početkom osamdesetih godina započeo je pad prodaje. Pojavili su se brojni moderniji konkurenti s kojima automobil s početka šezdesetih više nije mogao držati korak. Problem su postali i sve viši sigurnosni standardi i propisi. Nove su norme vidjele visoko postavljen mjenjač kao sigurnosni problem, a posljednji čavao u lijes Renaulta 4 zabio je zakon po kojem su svi automobili u prodaji u Europi od početka 1993. morali imati katalizator.

Renault je posljednjim izdanjem nazvanim Bye-Bye 1992. završio proizvodnju svog najpopularnijeg modela. Proizvedeno je 1000 primjeraka i svaki je imao pločicu sa serijskim brojem postavljenu ispod sata. Proizvodnja se nastavila još dvije godine u tvornicama u Sloveniji i Španjolskoj. Prema nekim izvorima, posljednji primjerak Malog diva proizveden je baš u Novom Mestu.