Prije točno 50 godina, u rujnu 1970., Škoda je na sajmu tehnike u Brnu prvi put javno predstavila jedan od svojih najljepših proizvoda – kupe 110 R koji je ubrzo postao hit, a i značajno je popravio imidž češke tvrtke
Škoda je 1964. započela proizvodnju modela 1000 MB, poznatog u našim krajevima i kao “1000 malih briga”. Šalu na stranu, ovaj je model sa samonosećom karoserijom, stražnjim pogonom i straga postavljenim motorom označio novo tehnološko doba u češkoj tvornici. Škoda je mnogo uložila u moderne proizvodne pogone za novi model, a nakon dobrog tržišnog uspjeha na stranim tržištima u potpunosti se koncentrirala na njega. Iz tog je razloga prestala proizvodnja kabrioleta Felicia. Ipak, potražnja za sportskim modelima, posebno na zapadnim tržištima, bila je snažna, pa je Škoda na to odlučila odgovoriti automobilom koji će joj značajno popraviti imidž, bez obzira na već u startu planirane male prodajne brojke. Paralelno s razvojem nasljednika 1000 MB, modela 100/110 L započeo je rad na kupeu s dvojim vratima, Škodi 110 R.
Na autocestama DDR-a
Razvoj 110 R, koji je u Češkoj dobio nadimak Erko, započeo je 1966., a prvi prototip pod internom oznakom Š 718 K izašao je iz pogona u Kvasiny. Kupe se od limuzine nije razlikovao samo po elegantno oblikovanom stražnjem dijelu, već i po položenijem vjetrobranu i velikim vratima s prozorima bez okvira. Tijekom testova, kojih je dio bio na autocestama DDR-a Škoda 110 R postigla je najvišu brzinu od 145 km/h. Drugi je prototip završen u ožujku 1969. Imao je dvostruki rasplinjač i alternator umjesto dinama.
Izvozni hit
Škoda je na premijeru u Mladu Boleslav 110 R pozvala brojne predstavnike medija, a nakon press konferencije gosti su dobili priliku isprobati automobil na obližnjem aerodromu Hoškovice. Prvo javno pojavljivanje Škodin kupe je imao u rujnu 1970. na sajmu tehnike u Brnu gdje su pokazana tri primjerka. Temelje međunarodnog uspjeha postavilo je predstavljanje na salonima automobila u Parizu, Londonu i Torinu koji su redom započinjali tijekom listopada iste godine.
Potražnja za Škodom 110 R rasla je značajno, ali zbog proizvodnih problema, uglavnom političke naravi, do kraja 1970. proizveden je tek 121 primjerak. Tek u drugom kvartalu 1971. prvi su primjerci mogli biti isporučeni kupcima u inozemstvu. Kasnije se Škoda primarno koncentrirala na izvoz – od 3000 primjeraka proizvedenih 1971. samo ih je 442 stiglo u salone čehoslovačkog trgovca Monotechne. Škoda 110 R bila je poprilično skupa za domaće tržište. Početna cijena bila je 78.000 kruna što je bilo oko 40 prosječnih plaća.
Nije u konjima sve…
Škodu 110 R pokretao je četverocilindarski motor od 1107 ccm koji je razvijao 52 KS. Snaga se na stražnje kotače prenosila putem ručnog mjenjača s četiri stupnja, a za zaustavljanje je bio zadužen dvokružni kočioni sustav s diskovima sprijeda i bubnjevima straga proizveden pod licencom Dunlopa. Unatoč maloj masi od 880 kilograma performanse nisu bile baš impresivne. Za ubrzanje do 100 km/h češkom je kupeu trebalo 18,5 sekundi, a postizao je najvišu brzinu od 145 km/h. No, te brojke ne govore dovoljno o ovom automobilu. Straga smješten motor i stražnji pogon u kombinaciji s dobrim rasporedom težine od 43:57 posto u korist stražnje osovine osigurali su dobre vozne osobine.
Elegantni češki kupe bio je i prilično praktičan, barem za taj tip automobila. Prednji je prtljažnik bio obujma 250 litara, a još se 120 litara moglo smjestiti iza poprilično malenih stražnjih sjedala. Izgled unutrašnjosti bio je poseban u odnosu na limuzinu. Iza dvokrakog volana s prečkama, što se u to doba smatralo sportskim izgledom, glavno mjesto zauzimaju jednako veliki brzinomjer i okretomjer. Pored njih su manji pokazivači tlaka ulja, temperature rashladne tekućine i razine goriva. Prva verzija imala je drvenu armaturu, ali ubrzo ju je zamijenila mat crna. Tijekom deset godina proizvodnje, od 1970. do 1980. Škoda 110 R doživjela je brojne sitne promjene i poboljšanja. Tako su, primjerice, u siječnju 1973. ugrađena još dva prednja svjetla, a prednja sjedala dobila su naslone za glave.
Od Kuvajta do Novog Zelanda
Koliko je uspješna Škoda 110 R na stranim tržištima jasno pokazuju brojke. Već 1973. proizvodnja je bila oko 6000 primjeraka od kojih je čak 93 posto išlo u izvoz. Od rujna 1972. Škoda je započela s proizvodnjom verzija s volanom na desnoj strani, a već tri godine kasnije 36 posto izvoza odnosio se na kupce u Velikoj Britaniji. Primjerci Škode 110 R stigli su čak do Novog Zelanda, Kuvajta i Nikaragve. U posljednjoj godini proizvodnje izvoz je ograničen samo na Španjolsku i Jugoslaviju. Do kraja proizvodnje u prosincu 1980. napravljeno je 57.085 primjeraka.
Škoda 110 R postigla je i značajne sportske uspjehe. U sezoni 1973. modificirani tvornički automobil postigao je uspjehe na relijima i kružnim stazama. Nakon toga Škoda je predstavila 180 RS i dva primjerka 200 RS. Imali su motor od dvije litre, petostupanjski mjenjač iz Porschea i drukčiji stražnji ovjes. Debitirali su na Barum reliju 1974.
Na proljeće 1975. stiže legendarna Škoda 130 RS koja će postati jedan od najuspješnijih trkaćih automobila u klasi do 1300 ccm krajem 70-ih i početkom 80-ih. Karoserija 110 R malo je modificirana i dodan je zaštitni kavez. Krov i vanjske oplate vrata izrađeni su od aluminija, a poklopac i blatobrani od stakloplastike. Time je masa smanjena na samo 720 kg. Motor od 1,3 litre razvijao je 130 KS (kasnije i 135 KS), imao je suhi karter i dva dvostruke Weberova rasplinjača. Verzija za stazu postizala je 220 km/h. Najveći uspjeh 130 RS je dvostruka pobjeda u klasi na reliju Monte Carlo 1977., a pobijedila je i u Švedskoj 1978. Uspjeh na kružnim stazama je osvajanje momčadskog naslova prvaka u ETCC-u 1981. Sportski uspjesi donijeli su Škodi 130 RS i nadimak “Porsche Istoka”.