Mercedes-Benz C200

Peta generacija Mercedesa C-klase ne donosi dizajnersku revoluciju, ali je u mnogim elementima uvjetno rečeno malu limuzinu približila admiralskom brodu iz Stuttgarta, S-klasi. Iako se rijetki kupci odlučuju za benzinski motor, upravo takav smo testirali i niti u jednom trenutku nismo poželjeli dizelaša

Proljetos je predstavljena nova generacija Mercedesove C-klase, peta po redu. Nekoć davno, još u prošlom stoljeću ovaj je automobil predstavljao ulazak u svijet Mercedesa, a tepali su mu Baby Benz. Još od 1997. i predstavljanja prve generacije A-klase nije više tako, ali neki ga i dalje tako gledaju, jer riječ je o najmanjoj limuzini iz Stuttgarta.

Iako se na prvi pogled generacija kodnog naziva W206 ne razlikuje značajno od prethodnika, malo bolji pogled otkriva kako to nije točno. Kao prvo, prednji je dio značajno više nalik na veće kućne limuzine, E i S-klasu. Svjetla su tanja i elegantnija, a najveći i najupečatljiviji dio, maska, sada je okrenuta “naopako” u odnosu na prethodnika. Sve to, osim usklađenošću s većim kućnim modelima, rezultira i dinamičnijim i agresivnijim izgledom. Straga je C-klasa također sličnija većim kućnim limuzinama i ponekad je na prvu teško reći sustižete li C ili E-klasu u prometu. Glavna vizualna odlika stražnjeg dijela su svjetla koja sada i na C-klasi ulaze duboko u poklopac prtljažnika.

Priča o agresivnijem i dinamičnijem izgledu daleko je ozbiljnija ako je, kao u slučaju našeg testiranog primjerka, automobil opremljen paketom uređenja AMG Line. On uključuje drukčiju prednju masku, 18-colne kotače i brojne ukrase, ali i veće prednje kočnice, da ne ostane sve na stilu. Treba reći kako je na sve to, automobil koji smo testirali imao još jedan col veće naplatke.

Usklađenost s novijim i većim kućnim modelima jasno je vidljiva i u unutrašnjosti. Najlakše ju je opisati kao spoj klasičnog i modernog. Klasičnog zbog ventilacijskih otvora kakve poznajemo iz prošle generacije, a modernog zbog čistog dizajna i pozamašnog ekrana infotainmenta. Uzor za uređenje je očigledno bila S-klasa. Dok E i A imaju ekrane spojene u jednu cjelinu, u C-klasi su oni odvojeni, kao i na najvećoj Mercedesovoj limuzini. Manji je iza volana, a veći na središnjoj konzoli.

Iako izvana izgledaju slično, nova i sara C-klasa razlikuju je i u dimenzijama i to poprilično, naravno u korist novog modela. Ukupna dužina povećana je za 65 mm, pa je tako sada C-klasa duga 4,75 metara. Povećan je i međuosovinski razmak na 2,87 metara. Rezultat toga je i više prostora u kabini, uglavnom za putnike straga, dok je prtljažnik ostao obujma 455 litara što je posve dovoljno za sve uobičajene potrebe.

Ranije spomenuti paket uređenja AMG Line donosi i neke detalje u unutrašnjosti kao što su crna koža na komandnoj ploči i naslonu, ambijentalno osvjetljenje i multifunkcijski sportski volan presvučen Nappa kožom. Kad već spominjemo volan, sjajno izgleda i izvrsno leži u rukama, ali ono što smeta su komande na njemu koje su površine osjetljive na dodir. Zanimljiva ideja, ali u realizaciji i nije tako dobra, jer često se dogodi da odaberete ono što niste tražili.

Ono čemu uvijek prigovaramo, a to je “skrivanje” komandi klima-uređaja u infotainment kod Mercedesa je barem izvedeno na jednostavan način, pa ne treba proći par menija za jednostavno povećanje ili smanjenje temperature u automobilu. Ali, čak i da je “zakopano” u infotainment to je lako riješiti glasovnom naredbom – samo kažete “Hej Mercedes, hladno mi je” i problem riješen. Tako je moguće upravljati i brojnim drugim funkcijama, poput, primjerice, navigacije.

Iznimno neobično za Mercedes, testirani je automobil pokretao benzinski motor. Za takvo se pogonsko gorivo na našem tržištu odlučuje manje od pet posto kupaca, a i tada je to uglavnom riječ o najsnažnijim AMG verzijama. Nakon sedmodnevnog druženja s Mercedes-Benzom C200 možemo reći samo da za takvu statistiku nema pravog razloga, više je riječ o navikama.

Iza oznake C200 skriva se četverocilindarski turbobenzinac s direktnim ubrizgavanjem goriva obujma 1,5 litara koji razvija 204 KS i 300 Nm. Ovaj više nego solidni okretni moment na raspolaganju je već od 1800 okretaja u minuti, pa niti na tom području dizelski motor i nije u nekoj prednosti. Performanse su također na strani ovog benzinca. Za ubrzanje od 0 do 100 km/h potrebno je 7,3 sekunde, a najviša brzina je 246 km/h. Kao i ostali motori u novoj C-klasi, tako je i ovaj opremljen sustavom blagog hibrida, što znači da starter-generator koji radi na 48 V pomaže kod krstarenja, a može i po potrebi dodati 20 KS.

Snaga se na stražnje kotače prenosi putem automatskog mjenjača s devet stupnjeva koji je brz i uglađen. Teoretski, moguće je stupnjeve mijenjati i polugicama na stražnjoj strani volana, ali kažemo teoretski, jer za tim stvarno nema nikakve potrebe. Ako poželite ozbiljnije juriti, dovoljno je odabrati način rada Sport i mjenjač će sve sasvim dobro odraditi sam.

U brzim zavojima C-klasa je vrlo uvjerljiva, upravljanje je precizno, a auto jako dugo ostaje vrlo neutralan. Čak niti u slučaju testiranog modela na 19-colnim kotačima s gumama niskog profila (225/45 R19) udobnost nije značajno narušena. Tek na oštrim i kratkim neravninama shvatit ćete da ste na takvim gumama, inače C-klasa sve “nevolje” pod kotačima rješava nježno i u tišini. Za one koji žele još udobniji i okretniji automobil na popisu opcija su i zračni ovjes i upravljanje stražnjim kotačima. Iskreno, nama nisu nedostajali…

Početna cijena Mercedesa C200 je 363.317 kuna, dok je naš testirani primjerak sa svim doplatama dohvatio i pola milijuna. Puno? Mercedesi nikad nisu jeftini, pa ne treba to očekivati niti od nove C-klase. Usporedimo li ju s konkurentima, odgovor je malo jasniji. Početna cijena usporedivog Audija A4 praktično je jednaka (3000 kuna manje), dok je kod BMW-a situacija malo drukčija. Početna cijena BMW-a 330i sa 258 KS je punih 37 tisuća kuna niža. Tu se već može “ugurati” i solidna oprema… Ipak, kod automobila u ovom cjenovnom rangu veliku stavku u pravilu ima oprema, pa kad krene klikanje po konfiguratoru cijene ubrzano rastu. Na kraju se sve svodi na preferencije kupca.