Hyundai i30N Fastback: Vuk dlaku mijenja, ali ćud nikada

Track’n’fun track day Auto i točke otvorio je upravo on. Hyundai i30N Fastback. Grobnički asfalt najbolji je detektor laži. Osim izgleda – što se promijenilo u odnosu na Hatchback verziju?

Pojavom prvog i30N nisam krio svoje iznenađenje. Zaista me oduševio na više razina. Možda zato što manje očekivao nego što je ponudio, a možda zato što ima taj prstohvat stare škole u sebi koja manjka na tržištu sportskih automobila. Zakretne stražnje osovine, umjetni zvukovi iz zvučnika, kojekakve gameifikacije infotainmenta novih automobila nisu moja omiljena tema. Kao ničista činjenica da svi toliko jure grip da su ti automobili postali granično vozljivi u svakodnevnim uvjetima. Trophy je super, ako je suho i ravno. Civic izgleda kao pretjerano glasan i perverzan lik iz japanskog crtića. Golf je odličan, za jedan Volkswagen, ali samo u Performance paketu nije dosadan i uštogljen. Odavno smo se makli od onih automobila koji su imali razumnu dozu gripa i klizuckali po malo, bili zabavni za igru na samoj granici prijanjanja.

Hyundai je napravio okorjeli hot-hatch. Taman dovoljno snage, špera, dobar volan, odlična sjedala i ovjes koji vas hrani informacijama. Ubacili su malo pucanja, malo vizualnih detalja i bez puno izmišljanja – dobili odličan proizvod. Zadnje su izbacili ovo. Fastback model.

Gdje je kvaka?
Iako mi je prva verzija nekako ljepša, moram priznati da Fastbackne izgleda nimalo loše. Ta nagnuta linija koja završava elegantnim spojlerom, stražnji difuzor i ispušne cijevi u rubovima čine ga prilično posebnim kad mu prilazite na parkingu.

Osim očite razlike, radi se o drukčijoj karoseriji, i30N Fastback s Performance paketom dolazi u s crvenim prošavom u unutrašnjosti, umjesto plavog kakav je u Hatchback verziji. Uz prošav na volanu i sjedalima, crveni su i obrubi ventilacijskih otvora. Zanimljivo je s druge strane, da je performance gumb na volanu ostao crn. Nekako nam se više dopadala ona kombinacija. Bila je drukčija, zaigranija. Ovo je malo previše ozbiljno. Uz to, Fastback donosi još jednu karoserijsku boju – sivu.

Druga razlika je u veličini prtljažnika. Fastback dolazi s 55 litara većim gepekom (450 litara). S druge strane prostor za glavu straga se malo smanjio. Iza stražnjih sjedala je i dalje masivna šipka za povećanje krutosti karoserije, koja vam uvijek da taj sitni uzdah kad otvarate prtljažnik.

Tehnikalije
Što se tiče tehničkih razlika, koje su zanimljive vozačima – Fastback je teži od Hatchbacka, ali samo 15 kilograma. Ovjes je nešto drukčije podešen, prednja je torzionka nešto deblja, graničnici ovjesa su mekši  no razlike su zaista minorne. Ukoliko ne napinjete zadnju desetinku na stazi teško da ćete primijetiti razliku.Ovo je napravljeno više zbog smanjenja buke i vibracija.

Čak je i ispuh i pucketanje isto. Tako barem tvrde iz Hyundaija. Mi bismo se požalili da se malo utišao. Možda je to samo do oblika karoserije, no ne bi mu škodilo koji pucanj više na puštanju gasa.

I dalje je pod poklopcem u 2,0 turbo motor s 275 KS. I dalje do 100 km/h ima 6,1 sekundu. I dalje – ima različite modove rada: Eco, Normal, Sport, N te N custom. U posljednjem možete podesiti zvuk, odziv na gas, ovjes, težinu upravljača i rad elektronske stabilnosti. To vam daje mogućnost da podesite auto za svakodnevnu vožnju gotovo savršeno, ovisno o vašem raspoloženju.

Trenutak istine
Fastback smo preuzeli dan prije Track’n’Fun trackdaya. Idealno! U utorak ujutro spustili smo se na Grobnik sat vremena prije svih kako bi provjerili stazu i pripremili sve prije nego nahrupe fanovi jurnjave. Prazna staza ujutro znači dvije stvari: nema gužve i asfalt je još relativno hladan. Što znači da imate barem tri kruga prije nego gume odu na previsoku temperaturu i počnu popuštati. Optimalno!

Nakon dva zavoja povjerenje u auto je naraslo na zdravu granicu i mogao sam se potpuno opustiti. PirelliPZero pruža preciznost, ali i solidno tupu krivulju gripa gume. To znači da se možete „baciti“ u zavoj i osoviti na njih. Nešto za što mi je u Meganeu trebalo par krugova.

Činjenica da je ovdje straga nepromjenjiva geometrija, za razliku one na Renaultu, znači da je grip straga uvijek konstantan. Kad prekardašite i30N vam to najavi solidno rano. Ako popustite gas sve se vraća u normalu. Ako ostanete na gasu špera preuzima ulogu, povećava se zakret karoserije i ulazite u teritorij gdje se dječaci odvajaju od muškaraca. Mičete se iz zone komfora i morate znati što radite – ali je i dalje iznimno siguran. Na kočenju odmjereno ponire, odlično grize na ulasku u zavoj i stabilan je poput vlaka. Ako ga cimnete u zavoj proklizati će taman toliko britko da ga možete kontrolirati. Ali će stalno biti na vršcima prstiju.

Ima li razlike?
Iznimno je zabavan i solidan je učitelj. Nema drame i situacija gdje bi vas mogao ugristi ili neugodno iznenaditi, a opet dovoljno je labilan da nije dosadan i… njemački. Ohladili smo gume i kočnice i dočekali ekipu koja je došla na muško druženje spremni. Razbuđivanje bolje od bilo kakve kave. Ovo je jedan od onih automobila s kojim vam je nebitno imate li na njemu transponder za mjerenje vremena – jer pruža toliko zabave da je svaki krug avantura, eksperimentiranje s kasnim kočenjem i širenjem putanje. Traži se uvijek centimetar više u blagom klizanju.

Isti dan napravio sam par krugova i u Hatchback verziji jednog vjernog čitatelja Auto i točke. Dobra prilika da usporedim obje verzije. Kad bismo cijepali atome rekao bih da Fastback mrvu manje naginje u zavoj i da je malo mirniji, no te se razlike doslovno mogu prepisati gumama ili pak temperaturi asfalta. Za primijetiti razlike trebali bi u svakom provesti po par stotina kilometara. Kad bih birao između to dvoje, vjerojatno bi presudila isključivo estetika. Hatchback mi je nekako agresivniji straga, a i fan sam plave boje.

Težak zadatak
Kako je dan odmicao tu i tamo bih izašao na stazu s nekim od posjetitelja. Bilo je tu i hard core pila, trkaći automobili koje iz principa nisam htio voziti, koliko god da su me njihovi vlasnici nudili. “Dobro je, nećemo kvariti” ,rekao sam. Trkaći Clio ili drift monstrum Clemensa Kauderera… Sline su mi curile dok sam ih gledao, kao da sam na dijeti i netko šeće pred nosom s kolačima. Znao sam ako sjednem u školjkasto sjedalo – prebaciti će me i izgubiti ću mjeru. Promijenio sam valjda deset automobila i svaki put se vraćao na tri ista. Megane R.S., R.S. 300 Trophy i i30N.Gledao sam ih i razmišljao o filozofiji gradnje tih automobila.

Nimalo lak zadatak za konstruktore i cijeli razvojni odjel. Zamislite, netko je morao napraviti auto koji će se lijepo voziti na stazi, imati odličan balans, biti siguran na ulasku u zavoj a opet dovoljno vrckav da se ne morate boriti s podupravljanjem. Auto koji neće bezglavo trošiti gume, u koji će prosječni vozač stati s kacigom. Auto kojem će kočnice biti snažne i neće se pregrijavati. Auto koji može odraditi trackday bez znoja i bez potrebe da se diže poklopac motora.

Natrag u realnost
Isti taj automobil na kraju dana, ide na tim istim kotačima, s tim istim kočnicama prema doma. Mora imati nisku buku u vožnji, ne smiju mu cviliti ni tresti kočnice, mora malo trošiti, zadovoljavati euro norme, biti udoban, pregledan, imati bogati infotainment, odlično ozvučenje, puniti mobitel putem wireless chargera, imati navigaciju, grijanje sjedala, klimu, prozore na struju… I mora savršeno raditi svaki dan! Sutradan Marko, Štef, Jura ili tko već ga ima, mora voziti u njemu djecu u školu, ženu na posao, punicu na plac.

Teško je zamisliti što su sve prolazili inženjeri koji rade ovakve hothatchove. A još teže je zamisliti da je sve te osjećaje koji meni čine ugodu, netko pretvorio u brojke i pretočio u proizvodnju. Napravio automobil vrlo blizu savršenog recepta obiteljskog prednjepogonaša za sve prilike. Fascinantno.

Nije problem napraviti brz trkaći automobil koji će na trackdayu u trk natjerati GTR, EVO X, čak i pokojeg Porschea. Izvadite sve van, zavarite kavez, velike kočnice, turbo i obujete mu trkaće gume.

Problem je napraviti automobil koji će biti ovoliko svestran. Hyundai je to pogodio prstom u srž. Ono najbolje, cijenom je i dalje iznimno konkurentan i pristupačan. Ovakvi automobili neće postojati još dugo. Stoga se nemojte previše nećkati. Uskoro dolaze hibridi, strujići i kojekakve varijante. Da, biti će brži i bolji, ali rijetki će nositi ovaj stari duh u mladom tijelu.

Hyundai i30N Fastback Performance

Motor: turbobenzinski, 2,0 l, četiri cilindra

Snaga: 202 kW/275 KS pri 6000 o/min

Moment: 353 Nm od 1450 – 4700 o/min

Pogon: na prednje kotače, samokočni diferencijal

Ubrzanje od 0 do 100 km/h: 6,1 s

Najviša brzina: 250 km/h

Dimenzije: 4455/1795/1417 mm

Međuosovinski razmak: 2650 mm

Potrošnja (WLTP): 8,2/12,1/7,0 l/100 km

Emisija CO2: 188 g/km

Cijena: 229.256 kuna (više informacija na www.hyundai.hr)