Auto i točka automobili, testovi, vijesti, savjeti
Prije 53 godine Ford je tukao Ferrari tamo gdje su bili najsnažniji, na Le Mansu. Za to je bila ključna hrabrost, ali i iskustvo jednog čovjeka, o kojem se možda najmanje govori u povijesti Forda GT40
Nekad, u doba dok nije postojao Internet i vijesti su se širile kroz tiskovine, televiziju i radio, najbolji marketing koji ste mogli napraviti kao proizvođač automobila bile su utrke. Pobijedi u nedjelju, prodaj u ponedjeljak. To je bila nit vodilja. Što su utrke? Dokazivanje. Što je dokazivanje u prirodi? Obilježavanje teritorija. Što se dogodi kad se na tom teritoriju nađu dva alfa mužjaka? Sukob, a sukob nas natjera na drastične mjere, na poteze koje inače ne bismo nikada napravili.
Talijanski prkos…
Upravo se jedan takav sukob dogodio 1966. godine u automobilizmu. Sve je krenulo od trenutka u kojem je Ford odlučio marketinški se jače probiti. To je značilo probiti se u autosportu, a od gomile prvenstava koja su postojala, globalno je bila bitna samo jedna utrka – 24 sata Le Mansa. Tamo je vladao jedan proizvođač – Ferrari. Koji je provjereni recept kad želite pobijediti na utrci? Kupite pobjednički tim. U to vrijeme Ferrari je imao tri pobjede i bili očit izbor, a ujedno su bili i bez novca u tom trenutku. Idealna prilika da ih Ford kupi.
Kad se kvrcnu dva jarca… Ford GT40 dogodiose iz prkosa Enzu Ferrariju. Ford je trebao kupiti Ferrari. Sve je bilo dogovoreno, a onda je Enzo odbio predati im ovlasti za trkaći program
Ford se ubrzo dogovorio s Ferrarijem na tadašnjih 16 milijuna dolara i sredinom 1963., Fordova je eskadrila odvjetnika otišla u Ferrarijevu tvornicu da finaliziraju dogovor. Enzo Ferrari sjedio je s druge strane sam, s jednim odvjetnikom. Sve je bilo spremno, a onda je Enzo pročitao dio u ugovoru gdje se Ford obvezuje preuzeti motorsport dio poslovanja Ferrarija – s čime se on ne samo nije slagao, nego se žestoko protivio. Završilo je s puno mahanja ruku, žustrom raspravom i Fordovi su se odvjetnici vratili kući neobavljena posla. Henry Ford II bio je bijesan i naredio je da Ford napravi auto koji će pobijediti Ferrari na njihovom terenu.
Zakulisne igre
Napraviti auto koji će juriti 320 km/h i biti pouzdan 24 sata nije malen zadatak čak ni danas, a kamo li u 60-ima. Uz to, inženjeri su imali samo 10 mjeseci. Tako je nastao Ford GT40. Auto koji je imao gomilu problema, ali i puno potencijala. 1964. godine sva tri automobila s kojima su nastupili na Le Mansu su odustala. Ferrari je uzeo prva tri mjesta.
Prvi Ford GT40 imao je toliko problema s ovjesom i aerodinamikom da je na punom gasu provrtavao kotače na 200 km/h zbog aerodinamičkog lifta
Henry Ford II je odlučio pozvati pojačanje – Carola Shelbya, poznatog trkača i tunera iz Amerike. 1965. Ford je nastupio sa šest automobila – i ponovno nijedan automobil nije završio. Fordov se budžet smanjivao. Henry je odlučio pokušati još jednom. Ovog puta naglasio je timu da ne budu li pobijedili, tražiti će drugi posao. Došlo je do toga da su Shelby i njegova ekipa smislili kompjuterizirani sustav za testove izdržljivosti. Mjenjač i motor prošli su simuliranu utrku na dinamometru u garaži, više puta. Danas je to normalna praksa. Tada je to bilo ravno letu u svemir.
1966-te na startu Le Mansa Ferrari se pojavio s P3. Automobilom koji je bio niži od GT40 i lakši. Iako nisu imali Fordovu krajnju brzinu, Enzo se pouzdao u benefite kroz zavoje. Taj se plan rasplinuo kad je John Surtees, vozač Ferrarija i u to vrijeme najbrži vozač na svijetu, gurnut u drugi plan politikom Ferrarija. Surtees je demonstrativno dao otkaz i Ferrari je ostao bez glavnog aduta. Uz to, u vozačkoj postavi Forda bio je Ken Miles, Fordov test vozač koji je razvijao GT40 i jako dobro znao što je taj automobil u stanju.
Dominacija
Ford je na LeMans 1966. došao s čak osam automobila. Ferrari je nastupio s tri. Do noćnih sati Ferrari je zbog uštede na gorivu, bio u vodstvu, a četiri GT40 su odustali zbog kvarova. Izgledalo je kao da će se povijest ponoviti. Naredba Fordovim vozačima bila je da pripaze na automobile do kraja utrke. Tu naredbu Miles „nije čuo“. On se odvažio i krenuo nabijati tempo. Ubrzo je prestigao Ferrarije, a do jutra svi Ferrariji P3 bili su ili razbijeni ili u kvaru. Ford je te godine okrenuo novi list u povijesti automobilizma i to najviše zahvaljujući upravo Milesu.
Ne umanjujemo trud ni znanje Fordovih inženjera i cijele proizvodnje, logistike, trkaće momčadi, no on je bio taj koji je tukao kilometre prototipnog auta, koji je zbog aerodinamičkog lifta umjesto potiska proklizavao pogonskim kotačima pri 250 km/h. On se pouzdao u tehnologiju glumeći projektil iz kilometra u kilometar, iz kruga u krug. On je bio taj koji je jako dobro znao što GT40 može podnijeti. Poput profesora koji odgaja dijete kroz njegovu ranu dob i priprema ga za najteže životne zadatke Miles je inženjerima ukazivao na pogreške koje treba ispraviti. Poput profesora, samo daleko, daleko opasnije. Koliko je njegov posao bio opasan govori i činjenica da je samo par mjeseci nakon legendarne pobjede Forda na Le Mansu, Ken Miles poginuo testirajući novu verziju Forda GT40.
Ken Miles puno je napravio za Ford. On je bio glavni testni vozač Ford GT40. Poginuo je nedugo nakon pobjede na Le Mansu. Na Ford press stranicama on je samo na jednoj slici…
Uslijedile su četiri godine dominacije plavog ovala na Le Mansu, a automobil je postao jedna od najvećih legendi na četiri kotača. Danas Ford slavi tu povijesnu priču s Fordom GT, automobilom koji nasljeđuje legendu, a nastao je, kao i ondašnji automobil, kroz pero trkaćih inženjera te je kasnije prilagođen za cestu.
Na velikom platnu
Ekranizacija ovog dijela povijesti, Ford V Ferrari gdje glavne uloge tumače Matt Damon i Christian Bale, jedna je od boljih unazad 10-ak i više godina. Ukoliko ste ju propustili, evo podsjetnik, a kakvi su Mrgudovi dojmovi o Fordu GT kojeg je vozio u okolici Koelna možete vidjeti u videu.
