Smanjite trošarine! Ljudi se osjećaju prevareno

Tržište tek prividno raste, povećan je unos ali i ponovni iznos koji nam ne ide u prilog. Država bi puno više profitirala smanjenim trošarinama – tvrdi direktor marketinga Autocommercea, Agim Skura

Recesija je riječ koja je često na ustima mnogih. Istina je da je nakon famozne 2008. godine sve krenulo prema dolje, ali je taj trend odavno prekinut. Stvari idu na bolje. Situacija na tržištu se uvelike poboljšala, dapače Hrvatska bilježi porast prodaje iz mjeseca u mjesec.
O tome najbolje govore brojke. Prema mjesečnim izvještajima agencije Promocija plus podaci o registracijama novih osobnih vozila na hrvatskom tržištu za mjesec rujan 2017. godine prikazuju 18,9 posto rasta. Prošle smo godine u rujnu imali 34.916 novo registriranih vozila. Ove godine je ta brojka dosegla 41.505 u istom razdoblju. 2016. u odnosu na 2015. također je bila bolja za 8.391 automobil. 2015. u odnosu na 2014. bila je bolja za manje od 2000 automobila. Dakle kupujemo gotovo pet puta više nego prije tri godine. Rekli bismo, gledajući brojke, državna se blagajna puni porezima i nametima! Svi sretni i zadovoljni. Ipak, realno stanje nije tako bajno.
Da vam mi ne pričamo bajke, upitali smo Agima Skuru direktora marketinga tvrtke Autocommerce koja pod svojom kapom danas ima šest jakih brandova. On ukazuje na providnost tih brojki i činjenicu da se velik dio automobila ponovno izvozi iz Hrvatske, čime se dio novca iz državne blagajne opet izbije. Uz to nudi i konkretan prijedlog za izmjenu zakona o trošarinama koji bi mogao učiniti dobro svima.

a.: Brojke govore o porastu novo registriranih vozila. Koliko je taj porast vidljiv kod vas?
A.S.: Tržište generalno gledano raste, ali to ne znači da je sve uredu. 2013. su novim trošarinama poskupjeli novi automobili i liberaliziran je unos rabljenih. Trošarina je stavljena na iznos s PDV-om, čime je država povećala davanja na automobile, a s druge strane otvorila vrata automobilima starijim od 6 i više godina. Prodaja novih automobila je pala, a porastao je unos. Kako bi digli brojke prodaje zastupnici su se aktivirali oko rent-a-car automobila koji automobile nakon sezone ili dvije, vrate zastupnicima, koji ih potom ponovno izvoze, jer su im uvjeti i prilike dobre.
Kad izvozite automobil, država trošarinu vraća, umanjenu za određeni iznos. Dakle što smo napravili? Brojke jesu otišle gore, ali generalna je zarada slaba, ne samo zastupnicima, nego prvenstveno državi. Prodaja automobila fizičkim osobama, koja nosi najviše dobiti za sve, je zapravo jako mala. Po nekim analizama ta je prodaja 23 posto – od 40.000 automobila. To je maltene razina 1995. godine!

a.: Trend unosa automobila također nosi novac u državnu blagajnu.
A.S.: Ne govorim to samo iz aspekta nas, zastupnika koji prodajemo nove automobile. Evo vam primjer. Otac obitelji uzme 10.000 eura keša i unese za sina rabljeni auto srednje klase s upitnim brojem kilometara, sumnjivog podrijetla i servisne prošlosti – star 6 godina. Razlog zašto taj isti otac ne kupuje auto star godinu dvije je što po cjeniku, po kojem se obračunavaju trošarine, mora izdvojiti davanja gotovo u visini cijene automobila. Sa sigurnosnog aspekta, da li je to formula uspjeha?
Za te novce kod nas može kupiti novu Fiat Pandu, s pet godina jamstva. Koja bi možda za mladog vozača bila bolji izbor. Ljudi su kanalizirani prema starim automobilima.

a.: Što bi po vama bilo rješenje?
A.S.: Dva bi jednostavna koraka, „vatrogasno“ riješila trenutno stanje. Smanjiti trošarine, to bi bio prvi. Da nam se trošarine na nove automobile smanje za 30 posto već bi kupci lakše disali. To čak ne iziskuje neke komplicirane korake. Samo bi se mijenjale trošarine za nova vozila. Ljudi ne kupuju ne zato što nemaju novaca, nego zato što se osjećaju prevareno, opljačkano.
A prava stvar, za razmisliti za budućnost, odnosno drugi korak, bi bio da automobil košta kolika je cijena vozila plus PDV. A godišnje plaćate određeno davanje adekvatno vozilu koji vozite.

a.: Na primjer?
A.S.: Talijani imaju takav sustav, imaju takozvani Bollo i Superbollo. Bollo plaćate svake godine, vozili auto ili on stajao u garaži. On se izračunava po snazi, vrsti goriva, godini proizvodnje i standardu emisije štetnih plinova. Super Bollo se plaća nakon 185 kW, čini mi se 20 eura po kilovatu snage. Pa ako vozite mali gradski auto plaćate razumne cifre. Ako želite i imate za luksuzni auto, plaćate više. I to je generalno uredu. Talijani imaju 40 milijuna automobila na cesti, reklo bi se da znaju što rade.
Na dva načina koja sam naveo, višestruko bi profitirali. Pala bi cijena novih automobila. Zastupnici ne bi imali potrebe gurnuti tolike količine automobila u rent-a-car, jer bi ih regularno mogli prodati. Cijena rabljenih bi ostala ista, ali više unos ne bi imao smisla u tolikoj mjeri. Imali bi mlađi vozni park, povećali bi sigurnost na cestama i povećali bi se prihodi države.

a.: Kako dišu vaši susjedi, Autocommerce Slovenija? Kolike su te razlike u davanjima u usporedbi s njima?
A.S.: Radili smo nedavno usporedbu za Giuliju Quadrifoglio. Kod nas plaćate gotovo još jedan auto državi, imate 233.000 kuna davanja i to samo PPMV-a na osnovnu cijenu. Za isti taj automobil, ista nabavna cijena, u Sloveniji su davanja oko 70.000 kuna. I ljudi su voljni to platiti. Još povoljnije je u Srbiji i BiH, gdje se plaća samo PDV na cijenu vozila.
Danas se u Hrvatskoj ne prodaju Ferrariji, jer su davanja tolika da državi morate dati oko milijun kuna. Ljudi to ne žele, pa se po Hrvatskoj voze takvi automobili sa stranim tablicama na kojekakve kombinacije. Kad bi taj gornji limit davanja bio 200 ili 300.000 kuna onda bi se i ti automobili prodavali i prodavali bi se kao nekad, u solidnim brojkama. Pa vas pitam, je li bolje prodati 5 automobila pa imati milijun kuna u državnoj blagajni ili pomnožiti milijun kuna s nula prodanih automobila? Zašto mi ne bi bili jeftiniji od ostalih? Zašto Česi ne bi kod nas kupovali luksuzne automobile i vozili ih u Češkoj na hrvatske tablice? Sve je stvar jednostavne računice. Novac je vani, a mi smo bespomoćni. Ovo je situacija kao da smo zbog prometnih nesreća zaustavili sav promet.

a.: Mislite li da je Hrvatska zaista toliki potencijal?
A.S.: Po nekim istraživanjima Europske Unije mi imamo 234 automobila na 1000 stanovnika. Slovenija ima preko 300, Italija preko 500. U interesu nam je više novih automobila, ali ne vozila iz unosa. Imamo najbolje ceste u Europi, imamo jak turizam, imamo odlične predispozicije da budemo zanimljivi svima. Možete imati kafić s najboljom kavom i najbolje uređen. I ljudi će zaista htjeti ući i popiti kavu – ali morate napraviti vrata.

a.: Ove godine ste zaista proširili ponudu. Imate u svakom segmentu po jednog aduta, u nekim segmentima poput SUV-ova i terenaca ste iznimno jaki. Reklo bi se da imate sve na jednom mjestu. Koji su najprodavaniji modeli Autocommercea?
A.S.: Lansirali smo deset modela u godini dana: Alfa Romeo Giulia, Stelvio, Fiat Tipo u tri verzije, 124 Spider, Talento, Fullback, Jeep Compas i Abarth 500. Uz to smo imali i redizajn 500L i Giuliete. Trenutno zaista imamo što ponuditi svojim kupcima, u svim segmentima.

a.: Koji su daljnji planovi za Autocommerce?
A.S.: Fokus će biti i je na zadovoljstvu kupca. Imamo petogodišnje jamstvo na kompletan program. Tražimo što bolje financiranje za naše kupce i da se u te pakete financiranja uključi što više svega popratnog, uključujući održavanja, gume… Drugim riječima želja nam je maksimalno olakšati i pojednostaviti klijentima eksploataciju vozila. Mnogi se boje održavanja, koliko će ih koštati servisi i kolika je buduća vrijednost rabljenog vozila. Na ovaj način se to definira i nema dileme.
Ovako će u mjesečnoj fiksnoj rati leasinga biti uračunato sve. Ovo je oblik fleet angažmana koji će se spuštati na niže razine, od manjih tvrtki, obrta pa sve do fizičkih osoba, odnosno individue. Nadamo se da ćemo to uskoro moći predstaviti svojim klijentima.