Audi A6 2,0 TDI quattro S Tronic

Maleni dizelski motor, pogon na sve kotače i S Line paket Audi A6 pretvaraju u predmet želja svima onima koji žele klasičnu limuzinu lišenu dizajnerskog eksperimentiranja

Svaka generacija bila je sve bolja i bolja. Od automobila koji su djelovali teški i glomazni, golemog prevjesa i ovjesa koji je uzdrmavao kabinu na većim neravninama, Audi A6 postajao je sve uglađeniji gospodin. Prvo je usavršio izradu unutrašnjosti do te mjere da je gotovo nenadmašan, a zatim je krenula tehnološka revolucija. Sada je vrijeme za novi dizajnerski jezik, no oni koji vole klasiku možda baš sada imaju pravi trenutak kada im A6 djeluje idealno: moderan iznutra, klasičan i zaoštren izvana.

Konkurencija se zna – to su jedino Mercedes E klase i BMW serije 5. Sve ostalo su samo pokušaji zadiranja u tzv. sveto trojstvo. Gdje je sadašnji Audi A6? Točno između. Naime, u toj trojbi uglavnom pobijedi onaj koji je posljednji predstavljen, a u ovom slučaju Audi je točno između. E klasa je na tržištu najnovija, BMW najstariji. Slike redizajniranog modela A6 počele su kružiti i obećavaju revanš Mercedesu, ako se on uopće treba i održati s obzirom da svaka od spomenutih limuzina ima svoju publiku vezanu uz marku i teško je govoriti o pobjednicima.

Audi A6 izgleda golemo, ponajprije zbog kutijastog i oštrog dizajna. Ne odmaže mu niti duljina od gotovo pet metara. Bogata prednja maska, LED svjetla, S Line paket, veliki kotači i metalik siva boja čine ga poželjnim čak i za one zahtjevne. Kada potegnete kvaku otvorit će se svijet savršenosti u smislu materijala, načina na koji je ugrađen i ergonomije koju je teško nadmašiti. Nije tajna da Audi ima najkompliciranije unutrašnjosti, jer imate osjećaj da ima dvostruko previše vijaka, a usto je i preciznost sastavljanja izuzetna. Sjednete li u deset godina stari A6, samo ćete potvrditi takvo razmišljanje u Audijevim kabinama. Ono što ima novi A4, a to su golemi displej umjesto instrumenata i veliki središnji ekran visoke rezolucije, jedino su što ovom autu nedostaje. No, spomenuti redizajn to će „riješiti“.

Nekada davno Audijevi dizelski šestaci proizvodili su bogatu grgljavu buku i vukli su kao brodski motori. Trendovi se mijenjaju, sada motori moraju biti manji, štedljiviji, efikasniji, a od njih se očekuju iste performanse. Ako treba odabrati primjer, onda je ugrađeni motor baš to – daje 190 KS i solidne performanse, uz brz odziv na gas i u kombinaciji s S Tronic mjenjačem radi uglađeno i brzo. Očito je da su sati i sati provedeni u usklađivanju mjenjača i motora i zaista je teško naći zamjerku tom paketu. Doduše, pogon quattro čini se nepotreban u ovoj kombinaciji iz dva razloga: viša potrošnja i ne tako eksplozivna snaga motora da bi pogon bio potreban. Doduše, nismo ga probali na snijegu. Usto, motor je lakši od nekadašnjih šesterocilindraša i jedino što mu možete prstom pokazati kao manu nešto je skromniji zvuk. Doduše, buka spomenutih velikih dizelaša bila je za nijansu prejaka, ali je zvuk bio bogatiji.

Dodatna mana pogona na sve kotače jest veća masa, ali kako to objasniti nekome tko kupuje Audi A6? Naime, quattro značkica doživljava se već pomalo kao kult, stoga čisto sumnjamo da će budući vlasnici mariti za litru do dvije više u prosjeku. Usto, quattro vožnju čini vrlo efikasnom na način da uopće ne morate previše razmišljati, jer koncipiran je na način da svu snagu prenosi na podlogu i da se, po mogućnosti, proklizavanje ne dogodi, već da auto prati putanju slijepo slušajući želju čak i nespretnijeg vozača. Samim time, oni navikli na zabavu za volanom bit će malo zakinuti s jedne strane, dok će im s druge strane pasati lakši nos zbog kojeg se podupravljanje dogodi puno teže nego nekada s težim strojevima u nosu.

Mercedes je uvijek bio udoban, BMW dinamičan, a Audi između. Te su se karte pomiješale jer je Mercedes počeo grabiti mlađe kupce (vidljivo i po dizajnu), a BMW je ostao gurati svoju priču. Audi je tvrd, čvrst, ali novi A4 i prije njega predstavljeni TT pokazuju da je nova generacija ovjesa za Audije koji tek dolaze za stepenicu i pol bolja od postojeće. Ako će ići putem kojim je išao A4, bit će mek, a opet uz zadržanu dinamiku. U ovom se A6 još uvijek osjeti tvrdoća i čvrst njemački stav na cesti bez puno glumljenja finoće. Doduše, neki to vole.

Kada se govori o onome što svi vole, onda je to dodatna oprema na kojoj Audi baš i ne guli kupce. Jasno, S Line paket apsolutni je „must“ u svijetu Audija ako si ga ikako možete priuštiti jer za cijenu od 17.000 kuna donosi 30 mm niži i tvrđi ovjes, paket optičkih dodataka izvana te crni krov i preforiranu kožu na volanu iznutra. Jasno, uz mat aluminij umetke i sportska prednja sjedala. Audije prvo dizajniraju s S Line paketom, a onda im ga oduzmu i naprave obični model – dojam je takav. Uz paket ambijentalne LED rasvjete za 2000 kuna i glavna LED svjetla od 7300 kuna ne možete zamjeriti niti cijenama niti dojmu. Jasno, na kraju naši porezi napušu stvar, ali to je neka druga priča. Jedina prava zamjerka je skroman ekran MMI sustava koji bi za cijenu od 12.400 kuna ipak trebao dati više po pitanju veličine (ima samo 6,5 inča) i rezolucije. Na pritisak tipke ekran se skrije i tada A6 izgleda potpuno klasično. U ovoj klasi svi su počeli s eksperimentima, stoga je A6 posljednji konzervativac svoje klase.

Na kraju ostaje zaključiti kako je Audi A6 podbacio samo po pitanju MMI sustava koji za današnje vrijeme, kada svi lude sa sve većim ekranima i sve jačim sustavima, djeluje preskromno. Smanjeni motor sa 190 KS je veliki plus, pogotovo kada se pogleda potrošnja i performanse čak iznad razine starijih šesterocilindraša. Quattro je zgodan, ali ne i nasušno potreban dodatak. S Line svakako podiže dojam na višu razinu i topla je preporuka. Cijena s dodacima vrijednim 45.000 kuna penje se preko pola milijuna kuna i konkurentna je u ovoj klasi.