Mazda CX-30 Skyactiv G-122 Plus

Prostrana poput trojke, kompaktna poput CX-3 i markantna poput CX-5. Mazda CX-30 je zapravo evolucija svih navedenih modela. Ima od svakog po malo

Smjestila se taman u sredinu, između CX-3 i CX-5. Da Mazda u Aziji nema već model CX-4 nosila bi upravo to ime. Ovako je to neka verzija v1.2. Sredina, ali ne ona izmišljena sredina, da se napravi na silu još jedan automobil kako bi se ubralo još kupaca, već automobil koji je nastao iz potrebe. CX-3 izgleda velika, ali je poput Mazde 2 s kojom dijeli platformu. Mazda CX-30 je nastala na većoj trojki.

Kodo dizajn je laički gledano – fuzija dva odjela. Dizajneri inače ne komuniciraju najbolje s inženjerima i taj suživot je uvijek težak. To je normalno. Jedni naginju jednostavnosti i funkcionalnosti. Drugi pak žele napraviti nešto što neće izgledati kao Lego kocke. Zato u brojnim automobilima danas vidimo hrpu nesklada. To nije slučaj kod Mazde. Oblici se poklapaju i tvore funkcionalnu cjelinu. Koliko je to moguće kod jednog crossovera.

Veliki 18-inčni kotači dobili su još veći, deblji plastični obrub blatobrana i zaobljenja prema karoseriji kako bi se dobilo na stavu automobila. Prednja maska slična je onoj na CX-3, dok je stražnjica nekako… dobila visoke pete. Rezultat je vjerujem, trebao biti nešto ljepši. Ovo se desilo zbog povećanja prtljažnika i podizanja linije krova.

Za upravljačem se sjedi kao u Mazdi 3, nisko i uz velike mogućnosti podešavanja sjedala i upravljača. Upravljač je savršeno odmjeren po promjeru i debljini i odlično leži u ruci. Mjesta za upravljačem ima u solidnoj količini. Pretinaca je napretek, od centralnog grebena do velikih pretinaca u vratima.

Instrumenti su djelomično digitalni. Prevladava analogni prikaz. Mazda je po tom pitanju možda mrvu staromodna. Zašto mijenjati nešto što godinama funkcionira? Isto je i s komandama klime te infotainmenta. Treba vam svega par minuta da se snađete gdje je što i sprijateljite s okruglim gumbom koji se pomiče u svim smjerovima. Zanimljivo je i da ekran nije osjetljiv na dodir. Još jedan staromodni detalj, ali uz validni razlog.

Straga je priča malo drukčija. Vrata se ne otvaraju pod velikim kutom, mjesta za noge nema pretjerano i prozori su relativno maleni. Ne obara s nogu, ali teško da joj išta možemo zamjeriti. Prtljažnik raspolaže s 430 litara obujma, što je više nego dobijete u VW Golfu.

Mazda zna što radi kad dođe do dinamike vozila. Od osjećaja na upravljaču, preko osjećaja na ručici mjenjača, odziva papučice kočnice, pa do rada ovjesa. Mazda CX-30 se vozi poput Mazde 3, vrlo je sličan osjećaj, osim što je težište više. To primijetite kad počnete istraživati mogućnosti na samoj granici prianjanja gume kad se aktivira G-Vectoring. Taman kad pomislite da bi mogla „procuriti“ nosom i proširiti putanju Mazda CX-30 prikoči unutarnjim kotačima i pomogne vam skrenuti u zavoj. Ono dolazi s rezanjem snage, no cijeli proces sustav odradi uglađeno i bez iznenađenja za vozača.

Realno, nećete puno profitirati ako očekujete Mazdin terenac. No već je samo izgled validan razlog odabira. CX-30 dolazi u standardu sa sustavom automatskog kočenja, zadržavanja prometne trake te detekcijom nailazećeg prometa straga – što je iznimno korisna funkcija ako imate automobil s ovolikim C stupovima. Vozačke sposobnosti su joj vrlo dobre, neće vas potpuno isključiti od ceste i uživati ćete u vožnji. Ono što joj manjka je snage i momenta koji dobijete kod klasičnog dizelaša. Ako pregrmite činjenicu da ćete često posezati za mjenjačem, sve ostalo prolazi s visokim ocjenama. Konkurenti uglavnom raspolažu trocilindarskim turbo motorima koji nisu ovoliko uglađeni i puno su glasniji.