Hyundai i40 1,7 CRDi

Ozbiljan konkurent u svom segmentu. Hyundai i40 nosi sav luksuz, prostranost i štedljivost konkurenata, za kudikamo manje novca. Mjesta gdje je šteđeno su vidljiva, ali ne i upečatljiva

Ako vas muči je li ovo nasljednik Elantre i zašto ne nosi isto ime, ne brinite. I nas je to kopkalo i zapravo, još uvijek nekako mislimo da nas muljaju, ali prihvatiti ćemo igru. Hyundai i40 je D segment, dok je Elantra manja, odnosno pripada C segmentu. Sličnosti je mnogo, a pripisujemo ih vizualnom identitetu marke. Ovaj auto konkurira Mazdi 6, Ford Mondeu, Opel Insigniji, Peugeotu 508 i drugima. Koliko opasno?

Donekle futuristički dizajn okarakteriziran je tim istančanim bočnim linijama i blagom siluetom. Djeluje pitomo i aerodinamično. Nije napadan ni agresivan poput europskih konkurenata. Ne skriva svoje dimenzije, djeluje i jest prilično dugačak i elegantan. U crnoj boji sa zatamnjenim stražnjim staklima daje dojam poslovne limuzine, više nego obiteljskog automobila. S nešto većim kotačima i nižim profilom gume savršeno bi se uklopio u elitni dio segmenta – barem izgledom

Unutrašnjost je onaj X faktor kod i40 koji vas ostavi zatečene. Ne samo da je dizajnom privlačna i nevjerojatno jednostavna, već je izuzetno prostrana. Količina prostora straga, s prednjim sjedalima namještenima po mjeri prosječnih putnika, je u klasi oveće luksuzne poslovne limuzine. Sjedala su komforna i ergonomski dobro pogođena.

Položaj sjedenja za upravljačem mogao bi biti niži i manjka veća podesivost upravljača po dubini kako bi se smjestili u idealan položaj. Kad se naviknete sve je uredu, dok god ne tražite iole agresivniji stil vožnje. Onda vam „usfali ruku“.

Instrumenti su iznimno jednostavni. Nekom će možda djelovati jeftini ali su pregledni i ugodni oku. Tipke su logično raspoređene i „skupe“ na dodir.

I dok će se većini volan sviđati i smatrati će ga lakim i fluidnim, mi ćemo se s tim tek djelomično složiti. U 90 posto vremena on će biti pravi melem za gradske parkinge i gužvu, no zatražite li više od njega, povrat informacija će u potpunosti izostati. Po našem je ukusu servo je 20 posto prejak.

Sedam brzinski mjenjač ima dvostruku spojku i iznimno je brz u lagodnoj vožnji. Poklopite li gas dolazi do krize identiteta. Na izmjenama prijenosa na punom gasu, kasni, ostaje u visokim okretajima i ima neodoljivu želju za nižim stupnjem prijenosa kad vozite nizbrdo. Kočenje motorom mu je fetiš. Ne kažemo da je loš, samo da je u svijetu mjenjača s dvostrukom spojkom, malo uspavan i neodlučan. Također, kod zaustavljanja se naglo isključi pa je teško dozirati kočnicu da se normalno zaustavite, bez trzaja.

1,7 dizelski motor ima solidni plućni kapacitet i elastičan je u gradskom prometu. Tek mu u gornjim granicama fali snage, dok u donjem režimu reže i poletan je kao veliki dizelaš.

Ovjes ne buči i ulijeva pouzdanje. U većini slučajeva i40 biti će mirna lađa sa solidnim rasponom snage. Žustriji tempo jednostavno mu jednostavno ne leži.

Da, svakako. Ono jedino što mu malo fali je osobnost. Velik je, pristojno izgleda, prostran, štedljiv i djeluje trajan. No nije automobil za kojim ćete se okrenuti na parkingu. Barem ne prvih godinu dana korištenja. Onda će vam se uvući pod kožu jer je vjerni sluga, a ne pompozni Nijemac.

Bazni, s ručnim mjenjačem i Classic paketom opreme u kojem već dolazi sa automatskom dvozonskom klimom, tempomatom, Bluetoothom, sedam zračnih jastuka, automatskim LED prednjim i stražnjim svjetlima, kreće sa 165.990 kuna. Testirani model bio je u Comfort opremi i košta 193.990 kuna. U načelu je od konkurenata je između 5 i 10.000 eura jeftiniji, što svakako nosi veliki faktor.