Hyundai Kona N: Bucka

Nekoć su proizvođači dirigirali igru i na tržište stavljali aute na koje su se korisnici navikli. Danas korisnici diktiraju igru – i auti su sve dosadniji. Kao bljutava hrana koja samo lijepo izgleda. No postoje kuhari koji imaju hrabrosti, koji znaju dobar omjer začina

Zabijelilo se po živici i stablima, inje se primilo na sve, čak i na cestu. Samo su bili čisti tragovi automobila koji su prošli ispred kuće. Dim se polako izdizao iz jedne ispušne cijevi Kone N. Grijala se u tihom modu da ne probudi ukućane dok sam pio zasluženu kavu u kuhinji i zadovoljno promatrao plavu body buildericu u dvorištu. Bio sam sam sebi cool i smiren, a zapravo sam kao klinac “našpanat” čekao da krenem.

Nakon dugo vremena idem u akciju sa starim znancima. Ekipom s kojom sam pojeo više gumenih bombona i popio više Cole nego što je to zdravstveno prihvatljivo. To je naime bila esencija nutricionizma ekipe nekadašnjeg EVO magazina.

Svako njeno izbočenje bilo je dodatno naglašeno injem. Ako ju gledam kroz prizmu obiteljskog sportskog SUV-a, kontradiktornog izraza novog doba – izgleda odlično. Taman odmjerena doza agresivnosti iz svakog kuta. Kao klopa po dobro provjerenoj kuharici. Kao da čujem Biermannana sastanku odbora u Hyundaiju: “Velika maska, spojler, dvije ispušne cijevi – i ne mrljajte previše po boku.“ Obilaznicom do Velike Gorice pa prema Pisarovini i nazad u bazu, pa fast food kava i zdravi doručak.

Sklisko jutro
Led se otopio sa stakala, grijanje sjedala i upravljača podiglo je udobnost na zadovoljavajuću razinu i krenuo sam sa smiješkom. O Koni N sam čuo puno komentara. Najviše se raspravljalo o unutrašnjosti. Uglavnom su se ljudi žalili na previsok položaj sjedenja. S obzirom da se radi o povišenom automobilu, da ne upotrijebim težu riječ poput SUV, crossover i slično, potpuno je razumljivo da je sjedalo i u najnižem položaju nešto više nego što bi to možda očekivali u sportskom automobilu.

Da, sjedi se povišeno, ali ne “problematično” povišeno. Gledati ima li mjesta za kacigu u Koni N je kao da razmišljate ima li trkaćih slick guma za Land Cruiser. Objasnit ću kasnije i zašto. Najbitniji je položaj sjedenja, a on je u Koni prilično dobar. Ergonomija je zaista dobra.

Ako bih uputio zamjerku ona bi bila na predebeli upravljač. Pretpostavljam da je tome slučaj zbog sustava pomoći vozaču, odnosno ovojnice osjetljive na dodir koja prijavljuje kad ruke nisu na volanu. Na lijevoj N tipci možete izabrati između Eco, Normal i Sport moda, a na desnoj N mod, i Custom 1. Preglednost je prihvatljiva a mjesta ima solidno. K vragu, pa Kona je, jedan od najboljih obiteljskih automobila unazad desetak godina. Još uvijek ju nisu uspjeli pokvariti.

Podbadanje
Nisko sunce grijalo je cestu i škiljilo mi pogled kad sam prvi put poklopio gas do poda i napao prvu seriju zavoja. Do ovdje sam već pronašao željeni mod. N modu „oduzeo“ sam težinu volana i tvrdoću ovjesa. Motor i zvuk ostali su “na 11”.
Iako opruge za moj ukus imaju previše tvrdoće, amortizeri su najmekšem modu odlično pogođeni. Kona je mirna, ali predvidivo čita veće neravnine i ne gubi prianjanje. Kočnica je odlična i lako ju je modulirati tik prije ABS-a, a motor i mjenjač jako dobro prate tempo. Poslušno reagira na pedalice iza upravljača i mjenjaču nema zamjerke.

Čiji je propust?
Upravljač je pak druga priča. Za osobni ukus je predebeo i pretežak, a čak i ako to ignoriram, ono što mu ne mogu oprostiti je količina “torque steera” odnosno upravljanja momentom. Ovoliku dozu neposluha volana nisam vidio od zlatnih dana “kraljice podupravljanja”, Opel Vectre OPC. Upravljač se ne vraća u nulti položaj na punom gasu čak ni na malim kutevima, pri velikoj brzini na autocesti.

Da, u mjenjaču se krije špera, odnosno diferencijal s ograničenim proklizavanjem koji doprinosi efektu, ali to nije razlog za ovako loš tuning, jer na kraju krajeva, električni je servo moguće bolje podesiti. Teško mi je povjerovati, da uz toliko dobrih osobina, može imati jednu koja toliko odskače. Jedino logično objašnjenje je da sam na potpuno krivim gumama. Osim što su zimske, možda je krivi model.

Duh 80-ih
Na preglednom komadu ceste opustio sam se trun preko ruba i “napao”. Kasno kočenje, dva klika lijevom pedalicom, strpljivo pričekao tjeme zavoja i otvorio desnu pedalu to kraja. Veselo se promigoljila stražnjicom na kočenju, suvereno sjela na stražnji vanjski kotač, a na dodavanje gasa povukla nos dodatno unutra i propela se prema sljedećoj ravnici. S Konom N možete se igrati na rubu i biti solidno brzi, bilo da ste pobornik fluidnog ili agresivnog stila. Sluša vozačke uplive i na njih odgovara spremno. Doduše ako naiđete na grbavi asfalt morati ćete biti spremni na kompromis. Da ima malo mekše opruge bila bi pravo relijaško oružje.

Stražnji kraj spremno će odgovoriti na prvi upliv upravljačem, a nakon toga pružiti pouzdan grip. Na prednji se morate malo adaptirati, jer nije dovoljno precizan. Razlog može biti tuning volana i špere koja vam putanju može zatvoriti desetak centimetara ako niste spremni – ili ako imate gume na kojima ovaj automobil nije bio razvijan.

Sitnice koje vesele
Lako joj je pronaći granicu i početi iz nje izvlačiti maksimum, a opet bez straha ili pak frustracije. Neće vas ugristi, a s druge strane može ima šaren karakter. Nije uštogljena poput mnogih jurilica nove generacije. Dodatni dokaz je i klasična ručna kočnica na sredini. Osigurana za djecu 70-ih i 80-ih, kad se danas kao roditelji nađu na snježnoj cesti, sami u autu. Za to se netko u Hyundaiju trebao izboriti. Ovdje se umjesto poluge lako mogla naći najdosadnija tipka na svijetu. Tu su još dobro profilirana sjedala s integriranim naslonom za glavu te činjenica da tipka za ovjes zaista radi vrlo zamjetnu razliku.

Pucketanje iz ispuha je djetinjasto, ali izvlači osmjeh. Intenzitet je taman. Prva tri dana vam je previše tih, a kasnije shvatite da bi bilo što jače bilo naporno. Ako pak pritisnete lijevi gumb na upravljaču, Kona se utiša i postane pristojna i fina obiteljska gospođa. Razlika je veća od 30 posto. Zaista su to dobro napravili.

Obljetnica mature
Parkirao sam pred mjestom okupljanja zaključavajući dojmove. Vlado i Brane već su bili u žustroj raspravi. Nakon toliko godina pozdravili smo se kao da smo se već jutros vidjeli i samo sam se uključio u razgovor. Nema umjetne kurtoazije ili kiselog smješkanja. S druge strane energija koja nas prati i ljudi koje privlači je neobjašnjiva. Nije pala trunke ni nakon osam godina.

Izašli smo na parking, sjeli u aute i u tom trenutku iza nas se stvorila Honda Civic Type R. “Evo ga, kreću svinjarije.” Samo mi je prostrijelilo kroz glavu. Deset minuta kasnije stajali smo uz cestu i pričali s potpunim neznanicima kao da se poznajemo godinama.

Zaključak
Hyundai Kona N je definitivno auto za imati na radaru. No pri tom trebate biti svjesni da možda ne može parirati i30N, ali će ostalim „hot hatch“ konkurentima dati priličan otpor ako dođe do okršaja. Po mom ukusu je 20 posto pretvrda, upravljač je predebel i infotainment treba popiti kavu da se ubrza. No sve to su minorne zamjerke prema tuningu upravljača. Ako je ovo zaista ono što je N odjel želio na Koni N onda ozbiljno moraju porazgovarati sa svojim test vozačima. Šansu za popravak dojma ostavljam na ljetni set-up jer je velika šansa da jednostavno nismo imali odgovarajuće zimske gume. Možda je na ljetnim gumama daleko bolja.

Što se svega ostalog tiče, Hyundai Kona N je (odličan) 5. Ima sve što vam treba. Možete ju mrziti jer nije paprena ili agilna poput i30N. Ali joj ciljana skupina definitivno nisu ekstremni oktanoglavci već obiteljski ljudi koji vole automobile, voze mrvu iznad prosjeka, svjesni su da nisu vozački majstori, ali životno su orijentirani drugim prioritetima. Treba im auto koji će dnevno golicati osjetila, ne projekt auto koji će stalno nadograđivati tuning drangulijama.

Keyless entry, grijana prednja i stražnja sjedala, grijani upravljač, ozvučenje vrijedno ovacija i apsolutno savršeno odmjeren prstohvat – zvuka, snage, vozne dinamike i izgleda. Uz to ima jasnu genetsku crtu „stare škole“. Ne treba vam ništa više. Bravo Hyundai.