Nije sve ravno u Slavoniji

U potrazi za vozačkom cestom najčešće se zaputimo prema jugu. Zaboravljamo da i Slavonija ima svoje asfaltne bisere. S Mazdom CX-3 istražili smo Krndiju

Kad se nagomilaju problemi, nastane gužva, kad više od buke u glavi ne možete čuti ni vlastite misli, vrijeme je za bijeg. Bijeg na vožnju. Iako zvuči kontra produktivno, i iako nikada nervozan nisam mogao uživati u vožnji, bijeg u nepoznato se pokazao kao najbolji alat za centriranje. Treba vam prvo oko pola sata da ne mislite na ništa i onda barem sat vremena „za sebe“. Dakle autocesta i nakon toga komad vozačkog izazova. Recept je: isključiti telefone, uzeti samo neophodno, uz nezaobilaznu vozačku kompilaciju muzike na USB sticku i okrenuti nos prema prvoj cesti koja padne na pamet.

Bio je dovoljan mali okidač. U redakciji smo imali raspravu oko Mazde CX-3. Tvrdio sam da je model s pogonom na četiri kotača kudikamo bolja opcija od prednjepogonašice. Po meni je slabiji model, s pogonom na dva kotača tek malo proširena Mazda 2 koja se bori za prijanjanje u nosu. Branimir i Vlado imali su svoje argumente. Bližio se vikend, a po prognozama, činilo se da će to biti zadnja dva dana u godini za uživanje u jesenskom suncu – prije nego zima ugasi grijanje i iskesi zube. Na stolu su stajali ključeve Mazde CX-3 G120. Prednji pogon, 120 KS. Tehniciranje na rubu prijanjanja i bezglava jurnjava otpali su u startu. Valjalo se sjetiti ceste za uživanciju u pogledu, koja nije toliko vozački zahtjevna, a na kojoj nisam bio dugo, ili čak nikada.

Quo vadis?
Vrtio sam kartu u glavi i ništa nije „zvonilo“. Čabar, Karolina, Jozefina, Učka, Ogulin, Karlobag, sve su to nekako ljetne destinacije. Sjever Hrvatske mi je pak suviše dosadan i siv u ovo doba godine. Misli su odlutale na istok i frknuo sam nosom. Što ima zanimljivo u Slavoniji? Ravnica, sela, auto cesta.

Onda mi je sinulo. Krndija! Najduža gora u sjeveroistočnom dijelu Hrvatske. Gorski hrbat Papuk-Krndija dugačak je oko 70 kilometara. Preko njega idu dvije krasne dionice. Stalno zaboravljam na magistralni pravac koji prolazi od Vukojevice prema Našicama i potez Kutjevo-Orahovica, cesta kojom se nekoć, ne tako davno, vozila brdska utrka. Tamo je i onaj legendarni dio od Ruševa do Slobodne Vlasti, no to je mrvu istočnije, koliko god da je pitoreskno. Odlučio sam se za „krug 66“.

Zagrijavanje
Autocestu Zagreb – Slavonski Brod ubrajam u top tri najomraženije ceste na svijetu. Ne volim toliku monotoniju, no ovog puta nekako prija. Laganim tempom do izlaza Lužani, taman da zaboravim na svakodnevnu jurnjavu i stres. Plaćanje autoceste je kao da konačno izlazim iz gradske garaže u kojoj ne radi ventilacija, a svi turiraju. Izlaz iz zagušljivog i bučnog prostora. Konačno sloboda! Lagano preko Pleternice na Gradac, Sesvete i nakon par kilometara ravnice sa usponima, padovima i drvoredom unaokolo – Kutjevo.

Test nervoze broj jedan: cesta kroz centar Kutjeva je zatvorena – zbog Martinja. Nisam nervozno trubio. Dapače, potkrao mi se osmjeh, gotovo da bih stao i pridružio im se. Ako ovdje shvatite da se još niste opustili i da vas drži gradska vreva, natjerajte se. Stanite, popijte kavu s totalnim strancima. Morate osjetiti bilo, smanjiti vlastiti tempo. Ne valja na vožnju ići nervozan i u grču.

Obilazno kroz dvorišta i eto me nazad na cesti koja vodi prema Kapavcu, vrhu na 792 metra nadmorske visine.

Kočeperenje
Za brdsku cestu prilično je ravna, nema bezbroj serpentina, već je čudna kombinacija ritma. Šaka brzih zavoja, prstohvat oštrih uspona, pa opet par brzih dionica, pa tehniciranje kroz vezane zavoje. Asfalt je na nekim mjestima prošaran pukotinama i udarnim rupama. Ovdje prvi put doživljavam osobnost CX-3. Do malo prije je bila tek prijevoz koji me dovezao do ovdje. Sad se gnijezdi iz zavoja u zavoj, namješta se stražnjicom, tek toliko da osjetim da je živahna. Upija neravnine i precizno se usmjerava prema sljedećem zavoju.

Pod poklopcem se krije svega 120 KS iz 2,0 motora, što kad ju pogledate izvana djeluje anemično za toliki automobil. Ipak CX-3 dizajnom skriva svoju laku gradnju. Izgleda teža i veća nego zapravo jest. U ovoj izvedbi ima svega 1230 kilograma. Lagana je i to se prilično osjeti na promjeni smjera, ali i na udarnim rupama.

Imam osjećaj da se namješta kroz zavoj kao lik iz crtića, vrteći stražnjicom, jedva čeka da ju poklopim i lansiram prema sljedećem zavoju. Ipak, kad poklopim gas to sve skupa izgleda daleko ozbiljnije, smirenije. Kremasto isporučuje moment i mirna je, ali brza na promjenama smjera. Više snage možda bi bilo zabavnije, ali ne bi bilo tako izbalansirano.

Obuća je važna
Od Kapavca cesta vijuga nizbrdo nešto oštrije. Pijesak uz rub, lišće i vlaga koja se zadržava u sjeni ne djeluju prijateljski, kao ni lokalci u Lada Nivama i Golfovima čiji DOT na gumama datira u 91′. Na spuštanju prema Orahovici oprezniji sam no inače.

CX-3 pokazuje natruhu klizanja nosom, na samoj granici gdje bi se oslobodila u bočno klizanje. Postavljena je jako sigurno i ulijeva pouzdanje. Mogu se osloniti na kočnice i volan, usmjeriti ju gdje hoću, ali mi prilično jasno daje do znanja gdje je granica. Ono što mi se ne uklapa u cijelu priču je razina prijanjanja. Znam kakva je cesta, vidim kakvi su uvjeti, trebao bih već odavno kočiti i smanjiti tempo, no grip je postojan.

Nakon spuštanja, kad su se kočnice ohladile, stao sam na kratki predah i pogledao obuću. Toyo Proxes R40. Djeluje kao eko guma, a opet nivo performansi joj je zavidan. U kombinaciji sa sposobnim ovjesom CX-3 i poslušnim volanom, čini cijelu priču vrlo zanimljivom. Gripa ima, ali nije onaj tupi koji će u jednom trenu nestati da nećete znati što vas je snašlo. Volan i sjedalo vrve informacijama. Kako im je to samo pošlo za rukom?

Ovo je jedan od razloga zašto volim raditi ovakve izlete. Na kratkim relacijama, gradskom prometu, pa čak i poznatim brdskim cestama, ne možete u potpunosti otkriti potencijal automobila. Previše je sve zatupljeno svakodnevnim rutinama. Vidio sam drugo lice CX-3.

Našice pa desno
Naš se „Krug 66“ nastavlja od Orahovice prema Našicama, pa desno, nazad na Gradac Našićki pa na Vukojevicu, cestu koja je ugrizla mnoge. Na oko potpuno bezazlena, otvorena, široka, ali izuzetno opasna. Zbog krajolika i ravnog asfalta te konfiguracije zavoja jako je zanimljiva motoristima. Ovo je pravac na kojem često prometuju autobusi i kamioni, pa su uljne mrlje, prašina i kolotrazi prilično prisutni, a asfalt nije pretjerano porozan.

Samo malo vlage ovdje može napraviti razliku između šmirgla i špigla. Svaki put ovdje imam istu vibru, zove me na brži tempo, ali je izuzetno brza na nekim dijelovima. Kao onaj prvi snijeg. Možeš imati vještinu Juhe Kankkunena, ali ako te iznenadi podloga, postaješ projektil. Ovo je cesta gdje stigneš lokalca, odustaneš od pretjecanja i uživaš u krajoliku. Sputavaš se koliko možeš i uživaš dok cesta vijuga kroz klanac, uz jesenski spektar boja koji se nadvija nad cestu sa raznolikih stabala.

Odlazak u suton
Krug je moguće zatvoriti opet na Kutjevo ili nastaviti prema Ruševu pa skrenuti prema Slobodnoj Vlasti – ako vam 60 kilometara uživancije nije bilo dosta. Ne treba pretjerivati. Osim toga, Martinje je, zaključio sam da bi bilo dobro „izjahati iz sela“ prije nego li se kauboji u etnolozima probude.

CX-3 je ispisao još jednu stranicu u našoj bilježnici. Već smo tko zna koliko puta hvalili Mazdin infotaiment i pričali o njenoj ergonomiji. Sve to se još jednom podcrtalo, ali se javio i prizvuk onih starih duhova Mazde 2 koji smo toliko obožavali. Samo treba pažljivije slušati. Otvoriti osjetila. Podešena je mekano, pitomo ali nije zatupljena.
Nisam bio pobornik ovakvog automobila sa samo pogonom na prednje kotače, jer se takvi crossoveri ponašaju kao da lijeno vuku stražnje noge. Ne i CX-3. Mala masa i dobar postav ovjesa čine ju prilično britkom. I dalje sam za prvi odabir pogona na sve kotače, ali priznajem, vozački je sasvim solidna i u ovoj izvedbi. Mesnate gume, mekan ovjes i prilična količina informacija koje šalje prema vozaču zaradile su joj visoke ocjene.