Dacia Duster 1,3 TCe 130 4×4

Duster je i dalje onaj automobil u koji smo se zaljubili prije gotovo deset godina. Iako je od Rumunjskih gena ostalo tek ime na znački, on je za teške terene kao stvoren

Kad se pojavio bio je poput onog baznog Elanovog čamca kojih je prepun Jadran. Goljo, bez komplikacija. Auto. Sposoban za asfalt i teren. Nesavršeno savršen. Automobil koji se ne pretvara da je nešto što nije, za razliku od svih „sportskih“ SUV-a, ili CUV-a koji glume da su okorjeli planinari. Duster je krojen na jednostavnoj platformi s funkcionalnošću na prvom mjestu. Ispred dizajna, luksuza, profinjenosti, ekstravagancije. Kao da se HGSS-ovac s godinama iskustva, ušetao u trapericama i trošnoj majici s kapuljačom, na svečanu večeru bodybuildera. Super su vam mišići dečki, ali sve vam je to džabe.

Svjesni da mu izgled nije jača strana, s godinama su ga dotjerivali. Podizali mu njušku, dodavali izbočenja, ukrasne elemente u svjetla i zapravo prenosili ionako dokazanu modernu tehnologiju iz Renaultovih modela – na njega. Tako je dobio i kameru za vožnju unazad, parkirne senzore, prednja LED svjetla, a ispod kože je i dodatno usavršavan.

S plastičnim dodacima te sitnim, ali bitnim detaljima od naljepnica, Duster je dogurao do finjaka. Kao da je netko onog istog HGSS-ovca nagovorio da kupi nove traperice i poštenu košulju, te da se riješi gojzerica. Izgleda sasvim pristojno i privlačno. Kao i taj HGSS-ovac, vjerujemo i da je Duster negodovao na neke hipsterske detalje, poput lažnog difuzora, odnosno dvobojnog branika straga i sprijeda, ali, sve za modu.

Prekidači i komande klime preuzete su iz Renault Clia, kao i ručica mjenjača. Kolo upravljača je doduše četverokrako, ali je obučeno u kožu, s visokim stupnjem završne obrade. Komande za tempomat i ovdje su kao i u Cliu, prebačene na upravljač, a ručica mjenjača je dobila masivniju, kvalitetniju gljivu na vrhu. Sjedala imaju malo bolji dizajn, ne klimaju se više kao na starim Dusterima, a na vratima su nove ručke s crvenim detaljima, koji kao i oni na ventilaciji, dodaju dojam skupoće.

Infotainment je po dobrom starom receptu, bez puno kemije i komplikacija. Komande radija su i dalje iza upravljača. Sve zajedno, kad pogledate sa stražnjeg sjedala, ne djeluje više kao da je sastavljeno od dijelova koji su ostali na polici kad su si „ovi iz Renaulta“ pouzimali svoje. Vješto je ukomponirano u dizajn i djeluje kudikamo skuplje nego prije.

Duster nije svjetski prvak makadama, ali ni asfalta. On je upravo zdrav kompromis. I na jednom i na drugom terenu dobiva solidnu trojku. Na asfaltu mu fali poniranja prednjeg kraja. Fali onaj osjećaj prijanjanja u nosu, koji potpuno izostaje, što zbog ovjesa, što zbog sirovo podešenog serva. Na makadamu pak do izražaja dolazi jednostavan ovjes, odnosno amortizeri koji pokrivaju optimum raspona, pa ako naletite na neku veću neravninu, neće se brzo umiriti. S druge strane, bez problema možete skrenuti ne samo na makadam nego i u kaljužu i na mokri nasip. Njegov sustav 4×4 radi solidno dobro. Iako se stražnji kotači uključuju tek kad prednji prokližu, Duster se suvereno nosi sa zadacima. Upravljač je morao ostati relativno beživotan, upravo zbog terenske vožnje. Pametni mjenjač s iznimno kratkim stupnjevima prijenosa također je pametno smišljen. Zbog njega Duster nema reduktor, a i dalje može podnijeti iznimno strme uzbrdice. U normalnoj vožnji krećete, naravno, iz druge brzine.

Vrijedi li? Apsolutno! Ako gledate kupiti auto koji će vam zaista trebati za jednom mjesečna planinarenja ili vožnju po blatu i pijesku, onda su vam svi ostali SUV-ovi zapravo loša opcija. Previše novaca za gradskog šminkera obiti će vam se o glavu kad prvi put prođete kroz granje, ili nasjednete u blato i pijesak. Duster je tu doma. Na otvorenoj cesti je udoban i nije rastrošan. 1,3 turbo motor je možda najbolji izbor, jer mu daje zdravu dozu snage i momenta, koja je manjkala kod atmosferaca prije.