Auto i točka automobili, testovi, vijesti, savjeti
Neki automobili imaju smisla koliko i imati bizona za kućnog ljubimca. Potpuno besmisleno. Ali je cool. Upravo takav je BMW M6
Ideje za vozačku priču većinom se nametnu same od sebe. No nekad zapnemo i ne možemo smisliti ništa što bi nas bocnulo u rebra, što bi nas zaintrigiralo. I tako se desila ideja koju sam u pet sekundi u svojoj glavi barem pet puta prihvatio – i odbio. Imamo priliku voziti BMW M6!
Glomazan. Bezobrazno moćan. Težak. Nevjerojatno brz. Ružan toliko da je privlačan… Gomilale su se kontradikcije u glavi. Zašto bi to netko pustio na tržište? Da dobijete sliku što me mučilo evo dva podatka: 600 KS i 1900 kilograma. Plus minus 100 kg, ovisno gdje gledate podatke. Kupe od dvije tone!
Pritajena želja
BMW M6 je jedan od onih automobila na koji samo odmahujem rukom, ali me svejedno intrigira. Kao ona šund emisija na televiziji koju „nitko ne gleda“. I onda pogledate jednu epizodu i nakačite se. A i dalje ne želite sebi priznati da vam je zanimljiva.
Mene je oduvijek zanimalo kako se vozi taj auto, jer po svim postulatima – trebao bi biti loš. A opet, ovo je već tko zna koja generacija i izvedba. Skrušeno priznajem doduše, da mi je M6 Grand Coupe brutalan – izgledom. No M6 coupe me podsjeća na one 500 SEC Mercedese i 300ZX Nissane, automobile redatelja porno filmova. Zanimalo me koliko sam daleko od istine. Išao sam preko volje. A opet kopkalo me.
Pali!
Opatiju je kupalo predivno proljetno jutro. Zubato sunce, tu i tamo koji oblačak i cvrkut ptica koje jedine iskreno pozdravljaju ovo doba godine. Tiho su škripuckala rolo vrata garaže otkrivajući njušku velike bijele psine. „I ja se na svašta nagovorim…“ prolazilo mi je kroz glavu. Nevoljko sam pritisnuo gumb na ključu, otvorio vrata i spustio se u utrobu valjda ne pretjerano smislenog M modela. Noga na kočnicu, start gumb i nakon kratkog pokretanja kroz četiri cijevi prasnuo je urlik koji podsjeća na opaljenje VBR-a. „Majko mila što je ovo.“ Pobjeglo mi je kroz smijeh. Martinu su se oči zacaklile, skakutao je u mjestu i pokušavao smisliti otvorni kadar za novi Auto i točka video. Urlanje se nakon desetak sekundi utišalo u duboki drom, zvijer je pročistila grlo.
Sumo hrvanje
Izrolali smo na cestu i krenuli prema Učkoj. Odlučio sam se ne boriti sam sa sobom nego prihvatiti tu dozu primarnih nagona. Otvorio sam prozor i prebacio u manualni mod. „Sirovino“ odzvanjalo mi je u glavi. Čim su se krenule gasiti lampice na okretomjeru uhvatio sam se da kroz uske uličice prolazim barem jednu brzinu prenisko. Samo zbog zvuka. Dobro jutro stanari Matulja. Žao nam je, ali dosta je ljenčarenja.
Nisam se prestajao smijati. Izuzetno glup, ali toliko zadovoljavajući osjećaj. Impozantno je širok i dugačak, glasan, a opet živ na prstima. Barem na prvi dojam. Njegov glavni adut je zapravo stabilnost na velikoj brzini i ovaj je automobil zapravo gutač kilometara – za one kojima dvoznamenkaste brojke u tvorničkim podacima za potrošnju predstavljaju tek suvišan podatak. Mogao bih se naviknuti da s ovom lađom putujem Europom.
Vješta kamuflaža
Ovjes je na neravninama direktan i prenosi informacije s ceste no zahvaljujući velikom međuosovinskom razmaku – udoban. Opcije Sport i Sport Plus samo povećavaju broj zbrojenih kralješaka na udarnim rupama. Ostali smo u Comfort modu. Proletio sam kroz prilično opsežan infotainment i zahvaljujući milenijalu Martinu – brzo pronašao gumbe koji život znače. Ugasili smo kontrolu trakcije i napali uske zavoje Učke.
Volan je prilično direktan i promjenjivog prijenosnog omjera. S obzirom na masu i dimenzije, prednji je ovjes koncipiran da kod malog upliva volana auto prvo odradi prebacivanje mase. Na ovaj način sakrili su masu automobila i dali mu agilnost. Samo skretanje kotača u tom trenu nije veliko, ali je osjećaj kao da je volan suviše nervozan.
Pokušajte zamisliti da je uzduž sredine auta oštrica noža na kojoj on balansira par mm od tla. Svako prebacivanje između zavoja moraju umiriti amortizeri, koji na sebi imaju golemi posao. Gotovo se neprirodno rotira iz zavoja u zavoj. Moram sebe podsjetiti koliki auto vozim pogledima u ogledala. Solidno punimo jednu prometnu traku. A svaki dodir na papučicu gasa je snažno grgljanje praćeno ubrzanjem koje je tim impresivnije kad shvatite da s 2 tone lima preletite sporiji automobil u svega 20ak metara.
Mjestaaaa!
Prva i druga brzina jednostavno su prekratke i na pokušaj klizanja na snagu M6 se zabija u limitator i ispaljuje nas ravno prema sljedećem zavoju. Skupio sam hrabrost i podigao tempo trun više.
Kad se prvi put ritnuo stražnjicom učinio je to poput razjarenog bika, a vratio se još žustrije. „Ok, dakle, brže i glasnije. Nema labavo.“
Inercija mora biti na vašoj strani, ona je tim bolja što brže idete jer vas drži u klizanju. Iako se kosi sa svim postulatima – BMW M6 da bi driftao, treba brzinu. Kraj 600 rasnih ponija – na mišiće ne daje ništa. Nakon tri zavoja zaključili smo da je Učka suviše uska, suviše prašnjava – i suviše nizbrdo. Na spuštanju prema Istri Barry White je otkrio pravo lice.
Usprkos golemim karbon keramičkim diskovima, kočnicu sam morao muški poklapati i puštati ga da nosi brzinu iz zavoja u zavoj. Muku muči s kilama.
Masa je mama
Slično je bilo vidljivo na velikim brzinama gdje je ovjes brzo odrađivao udarne neravnine, dok je na većim izbočinama poput spoja vijadukta, imao problem prigušiti sporu ali veliku oscilaciju karoserije. Inženjeri su odradili vrhunski posao – svugdje osim tamo gdje je izvor problema. Da je 300 kg lakši bio bi opasno dobar automobil.
Uz sve to BMW M6 (sad će me fanovi M-a razapeti na križ), djeluje fluidniji i bolji za voziti od aktualnog M3. Eto i to je izrečeno. Ovaj automobil barem u startu znamo da je krava i on od toga ne bježi. M3 je nervozan, umjetan i kad mu zavrnete bradavice – plače kao žena. Nije muški, sportski automobil. Stop. Prije nego bacite Auto i točku u ćošak sobe, dozvolite još jednu rečenicu. Zadnji odličan vozački M je 1M odnosno M2 Coupe. Barem po našem iskustvu.
Let the music play
Barrya smo na povratku pustili da pjeva. Umjereno brzim tempom, ali bez naprezanja. Pokazao je da može potrčati, da ima snage, ali pjevanje mu najbolje ide.
Impresivan je BMW M6. Moćan. Za nekog tko želi imati dobar GT automobil iznimno dobar izbor. Na stražnje sjedište stane ipak nešto više od laptopa, a u prtljažnik uz njezina dva – stane pravi muški kofer normalnih dimenzija. Nije naporan, a kad ustreba dati će taman toliko gušta i jasno se izraziti – „Tu mi je granica. Dosta smo se igrali.“
Takav je otprilike i nama signal dao kad smo se vraćali uz obalu prema Lovranu. Lako sakriva masu, brz je od zavoja do zavoja, ali je ipak krojen za ravnu cestu i velike brzine. Kao što Ariel Atomu nije mjesto na autocesti, tako ni BMW-u M6 nije mjesto na uskoj zavojitoj cesti. Može on to, al je jednostavno kriva slika.
Moram na kraju priznati, okrenuo sam se kad sam izašao iz garaže da bacim onaj „još jedan pogled“. Definitivno je takav automobil. Pogledao sam još jednom tu ogromnu bijelu siluetu i u sebi digao palac. Da li me kasnije „žuljalo“ da napravim još jedan đir? Ne. Definitivno nije takav automobil. M6 je automobil koji bi, da trebam na dug put i da je ponuđen uz neke velike poslovne limuzine, odabrao u treptaju oka.
| BMW M6 Competition Pack |
| Motor: twin-turbobenzinski, 4,4 l, V8 |
| Snaga: 447 kW/600 KS pri 6250 o/min |
| Moment: 700 Nm 1500-6000 o/min |
| Pogon: na stražnje kotače |
| Ubrzanje od 0 do 100 km/h: 3,8 s |
| Najviša brzina: 250 km/h |
| Dimenzije: 4902/1900/1374 mm |
| Međuosovinski razmak: 2850 mm |
| Potrošnja (EU): 16,8/11,8/14,7 l/100 km |
| Emisija CO2: 231 g/km |
| Cijena: oko 1,5 mil kuna |
