Renault Clio R.S. 220 Trophy

Clio R.S. EDC nije legao svima, iako prodajne brojke u Europi pokazuju da je pogođen, postoje oni (i mi s njima) kojima je suviše mekan i nije dostojan nasljednik  R.S.-a 200. Trophy to mijenja

Kad se govori o hot hachevima Renault je sigurno jedan od vodećih proizvođača. Sve je krenulo s peticom Alpine, GT Turbom te se nastavilo s četom Clio R.S. modela. Naravno tu je i Megane, koji “mlati” konkurenciju od 2007. kada je predstavljen R26. Ipak, glavna karika koja povezuje Renault s malim “paprenjacima” je Clio.

Mali auto s brdom konja, odličnim ovjesom i zabavnim karakterom po pristupačnoj cijeni. Svaka generacija Clija imala je svoju sportsku verziju. Iz generacije u generaciju rasle su dimenzije, težina, ali i snaga. Ipak, jedno je ostalo isto, vozne osobine i zabavni karakter.

Pojavom četvrte generacije Clija dogodila se “tona” promjena, na neki način Clio R.S. je omekšao i postao nešto sasvim drukčije. Karoserija se potpuno promijenila, više nema verzije s troje vrata, isključivo pet, nema ručnog mjenjača i nema više atmosferskog motora. Renault je odlučio krenuti drukčijim putem. Clio R.S. je postao daleko upotrebljiviji auto, praktičniji i ugodniji za svakodnevno korištenje. Također je neusporedivo bolji za putovanja i autoput. To znači da je 80 posto vremena Clio R.S. EDC bolji od prethodnika. Što je s onih 20 posto? Pa… baš i ne. To ne znači da 200 EDC nije brz, naprotiv. Vjerojatno je u većini slučajeva brži od Clija III R.S., ali osjećaj nije isti. Također, ne osjeća se kao riba u vodi na limitu, nešto što je sasvim prirodno starim modelima. Upravo je tu uskočio novi model Trophy. On nije nasljednik već dopuna ponudi. Ova limitirana serija nudi više snage, ekstremniji ovjes, brži mjenjač i više zabave.

Renault osluškuje kupce, ali i zna što se od njega očekuje na modelima koji nose oznaku R.S. Oznaka označava referencu klase, kako po voznim osobinama tako i performansama. Upravo zbog toga je ponuđen Trophy, kojag su željno priželjkivali vlasnici starijih modela.

Nažalost, (kako kome) karoserija je ista kao i kod 200 EDC-a, odnosno s pet vrata. Promjene su na drugim poljima. Motor je dobio novi, veći turbo, modificiran je ispuh i naravno drugi ECU. Snaga je narasla na 220 KS, a okretni moment na 260 Nm, odnosno 280 Nm u četvrtoj i petoj brzini. Ovjes je temeljno izmijenjen kao i management automatskog mjenjača. Novi puno tvrđi amortizeri i opruge na Cup šasiji spustili su karoseriju 20 mm naprijed i 10 mm straga. Proširen je i trag kotača, s novim naplatcima s gumama 205/40R18. Iako je i dalje električni servo, upravljač je neusporedivo direktniji (omjer je smanjen za 10 posto s 14.5:1 na 13.2:1) i nešto je teži.

Ključne promjene uključuju mjenjač s dvostrukom spojkom koji je dobio još 30 posto brži rad u modu Sport i Race te su poluge na upravljaču dobile kraći hod. Upravo je tim zahvatima potpuno eliminirana zakašnjela reakcija kao na 200 EDC-u. Da pojasnimo, mjenjač EDC je iznimno brz s promjenama, ali kasnila je reakcija. Vi bi povukli polugu mjenjača i vratili prste na upravljač i tek bi tada, raketno brzo, ali zakašnjelo, mjenjač promijenio brzinu. Na Trophyu toga nema, promjene su sličnije sekvencijalnome mjenjaču, vi povučete polugu i promijenili ste brzinu.

Iako je 20 KS dosta, najveću promjenu koju uviđate u vožnji je ovjes. To je pravi R.S. ovjes! Nema ljuljanja ili naginjanja karoserije kao kod 200 EDC-a – Trophy je kao daska. Takav je preko neravnina, nekome se sigurno neće sviđati da osjeti svaku rupu jer je izgubljena udobnost 200 EDC-a, ali zato kad uletite u zavoj ovjes će vas nagraditi nevjerojatnom količinom gripa. Osjetna razlika se primjećuje u naglim promjenama smjera, Trophya ništa ne “uzdrma” – jednostavno prati cestu kao zalijepljen. Čak niti puštanje gasa neće uznemiriti stražnji kraj. Jednostavno s veseljem čekate svaki sljedeći zavoj u koji možete uletjeti pa i s kojim kilometrom na sat previše.  Trophy će kontrirano i malo proklizati i zatim uhvatiti asfalt kao da mu život ovisi o tome i projuriti kroz zavoj. Veća snaga se osjeti na višim brzinama jer Trophy kao od šale sada prolazi 200 km/h.

Trophy je definitivno  drukčiji auto od 200 EDC-a i neće biti po svačijem ukusu, ali baš zato i postoje dva različita modela. Po nama on je pun pogodak! Sve što nas je mučilo dosad, prvenstveno premekan ovjes i ponekad zbunjeni mjenjač ovdje ne postoje. Čak je i cijena od 207.400 kuna korektna. Ne nismo poludjeli! Trophy ima 220 KS, ubrzava za 6,6 sekundi i ide 235 km/h. Gotovo identične brojke je imao prvi Megane R.S. koji je koštao još nekih 20.000 kuna više. S time da je Trophy sigurno brži, kako po zavojima, tako i po nekoj stazi. Ok, ovo je Clio, ali kakav Clio!