Uskim, zavojitim istarskim cestama projurili smo u najmanjem Audiju do najmanjeg grada na svijetu. Test istine bio je na Buzetu, a saznali smo i što znače čudne oznake na prtljažniku
Četiri dana vozio sam se u gradskom režimu. Opterećen kojekakvim mislima, udubljen u raspored i obaveze, kao da sam na autopilotu. Teško da sam prije puta mogao reći pet smislenih rečenica o ovom automobilu. Osjećao sam se loše i krivo. Uopće mu nisam pridodao pažnju. Čudno, a opet kad sam zalupio vrata apartmana i izvadio ključ iz džepa kroz glavu mi je prošlo „Ništa u ovom automobilu me zapravo ne smeta. Jer stvari koje vas smetaju najlakše zapazite. To je ono prvo što vas štrecne. Ništa mi nije bilo tako odbojno da bih zapamtio.“ Sve je fluidno, sve je prirodno. Jako me zanimalo kakav će biti kad mu malo zavrnemo podlakticu.
Bio je predivan sunčani početak vikenda. Sunce je sramežljivo grijalo jutarnju rosu. Još uvijek je temperatura bila ona „nemoj van bez jakne, prehladit ćeš bubreg!“. Kao da sam čuo baku s prozora kamene kuće kako viče za mnom. Zima se nije dala otjerati, iako nam ove godine nije dala ni približno snijega koliko bih volio.
Na posao
Polazišna točka? Hum! Najmanji grad na svijetu. Srce Istre odakle nam je sve na pola sata do sat udaljenosti. Ako u jednom dijelu Istre pada kiša, za tren ste tamo gdje je sunčano. Rijetko se desi da je cijela Istra pod tmurnim oblacima. Obožavam ove ceste i atmosferu koja tu vlada.
Rosa koja se skupila na poklopcu motora i krovu djelovala je kao da su se A1 zarumenili obrazi. Izgledaoje naglašeno sportski, pogotovo u ovoj turbo plavoj boji i bi-tone kombinaciji. Oznaka 30 TFSI na prtljažniku svaki put bi mi raširila zjenice, a onda bi se sjetio da se ne radi o nekom monstruoznom motoru, kako sugerira oznaka, već o malenom trocilindrašu. Uz ovaj,A1 se nudi i sa slabijim 25 TFSI motorom.
Probudili smo uspavanu konjicu i polako krenuli u traženje idealne istarske asfaltne zmije kako bi protresli košaru i vidjeli od čega je zapravo sastavljen A1.
Prstohvati
Već nakon prvih par kilometara koncentriranja na njegove skrivene talente, jasno je da je A1 Sportback krojen s jasnom idejom što su inženjeri htjeli da on postane. Imali su precizan cilj, no usput su, poput gospodina Karapandže dodavali po malo specijalnih začina. Po prstohvat svega. Osnova je bila dobra ergonomija. Automobil koji se kroji od vozača prema kotačima je dobar automobil. Položaj sjedenja je odličan. Čak i pomalo dalek od pedala. Lako je pronaći dobru poziciju, a da nemate osjećaj da vam je volan u krilu. Možete se udobno smjestiti i biti u poziciji da stražnjicom, leđima i dlanovima osjetite što vam automobil govori.
Ručica mjenjača je na prirodnom mjestu, ne treba za njom potezati i nakon par kilometara shvatite da se možete poigravati s automobilom uz visoku dozu povjerenja. Hod mjenjača je umjeren i svaki stupanj je bez kompromisno precizan.
Na putu kroz Roč i sela prema Buzetu jasno su vidljivi začini. Od onog minimalnog nasjedanja ovjesa na ulasku u zavoj koji vam jasno kaže što će auto napraviti, preko snažnog inicijalnog ugriza kočnica, do reskog urlika motora kako se približavate gornjem rasponu okretaja. Signali koji vam sugeriraju da je ovo auto kojem ne manjka karakter.
Pravo lice
Uputili smo se prema gradu koji miriše na benzin i koji svakog rujna eksplodira. Ovdje se sjate svi svjetski majstori brdskih utrka. Buzetska je brdska staza savršeni filter za sve umjetne signale. Krenuli smo umjerenim tempom i polako pred njega stavljali sve teže zadatke.
Maleni motor sasvim je dovoljan da potakne ovjes A1 na igru i da se s njime možete pozabaviti. Rado se zavrti u okretaje i iako mu malo fali snage za jurnjavu uzbrdo, dobiva solidnu ocjenu. Nakon prve šikane i dolaska na Komušnicu potvrdili smo njegovu najveću manu. Slučaj kod svih novih automobila koji imaju sustav pomoći vozaču za praćenje prometne trake koji vam vraća upravljač u putanju je da izgube povrat informacija. Da bi sustav radio, na stupu ili na letvi upravljača mora biti poseban elektro motor. On u velikoj mjeri filtrira sitne vibracije i otpore na upravljačkom sklopu. Onaj filigranski osjećaj desetak stupnjeva od centra volana jednostavno ne uspije doći do dlanova. A1 ima dobro odmjeren upravljač i spašava ga odlična preciznost.
Kočnice također nude pretjeranu reakciju i teško ih je fino dozirati. Ovo je opet stvar trendova, jer po statistici svi vozači u kritičnim situacijama ne pritisnu kočnicu dovoljno. Stoga proizvođači “nabriju” servo kočnica. Teško da mu to možemo uzeti za zlo.
Ovjes je s druge strane jako dobro pogođen. Neutralan je i daje jasne signale što se pod kotačima događa. Buzetska je zmija krojena od više različitih slojeva asfalta, ne malenog broja neravnina i traži preciznost koju s A1 nije teško postići.
Generacijo
Na ulasku u Marince jasno je da je ovo automobil koji će razigrati rijetke, ali ugoditi mnogima. Sve je kako treba biti, a one finese koje bi ga vinule do apsolutne petice izostaju samo zbog trendova. Za to optužujem milenijalse, koji su stalno na telefonima. Do te mjere da je automobilska industrija, da spasi njihove glave, napravila gomile sustava koji ih spašavaju. Sa sirovim volanom i kočnicama ovo bi bio odličan hothatch, papreni kompakt. Bez puno tuninga.
Dokaz tome je da se sustav praćenja prometne trake automatski pali kod pokretanja motora i morate ga ručno isključiti na prekidaču za žmigavce. U protivnom vas iznenadi kad god krenete rezati zavoj. Nemali broj puta nas je to baš zasmetalo.
Čak je i motor dobra mjera. Vožnja autocestom otkriva iznimno solidna među ubrzanja od 120 km/h na dalje. Odlično je usklađen s mjenjačem i može biti jako šparan. Potrošnja se kretala oko 6 do 7 litara, mješovite vožnje, bez maženja.
Pogodak
Kao cjelina, A1 je savršeni pogodak. Izgleda fantastično, nudi se u 10 opcija funky boja, a unutrašnjost mu je na razini one skupocjenih automobila visoke klase. Krenuvši od upravljača, preko infotainmenta pa do sjedala koja su zdrav profilirana i drže tijelo kroz zavoje. Mjesta na stražnjoj klupi ima i za odrasle putnike, doduše ne za duža putovanja, pogotovo ne za trećeg putnika straga. Ali nisu skučena i ako potežete na put od par sati, publika iza vas neće biti njurgava. Preostaje vam pristojan prtljažnik i činjenica da nećete puno razmišljati o potrošnji. U moru dosadnih automobila, ovaj je pravo osvježenje.
Audi A1 Sportback 30 TFSI |
Motor: turbo benzinski, 1,0 l, tri cilindra |
Snaga: 85 kW/116 KS pri 5000 o/min |
Moment: 200 Nm pri 2000 o/min |
Pogon: na prednje kotače |
Ubrzanje od 0 do 100 km/h: 9,5 s |
Najviša brzina: 203 km/h |
Dimenzije: 4029/1740/1433 mm |
Međuosovinski razmak: 2563 mm |
Potrošnja (EU): 6,0/4,2/4,9 l/100 km |
Emisija CO2: 111 g/km |
Cijena: 207.000 kuna (više informacija na www.audi.hr) |