Auto i točka automobili, testovi, vijesti, savjeti
Ljeto svatko doživi na svoj način. Za nas ljeto nije ljeto bez đira u kabrioletu. Ovog puta svoju smo kvotu ispunili sa stilom. Dame i gospodo, Lamborghini Aventador Roadster
Sunce se tek naziralo iznad Mosora kad smo stali na ugibalištu nedaleko Omiša. More je bilo mirno kao ulje, a smirujuću tišinu tek je golicao zvuk starog Yanmara koji je klepetao u drvenom brodu negdje na pola puta između Splita i Brača. Izašao sam iz Dustera i protegnuo se u nadi da ću se barem malo razbuditi. Bio sam prebijen od umora. Imao sam osjećaj da ću, zaklopim li oči na dulje od tri sekunde, zaspati na nogama. Vlado je s druge strane haube zijevao natečenih očiju i tupa pogleda koji kao da je govorio: „Od svih dana baš u nedjelju. Od svih prilika, ti baš odabereš zoru…“ Plan je bio naći se s čitateljem Auto i točke koji će nam danas nakratko ustupiti svoju novu igračku. Trebali smo se sastati ovdje na magistrali, a zatim bježimo u brda prije nego li se grad probudi i turisti započnu svoj kaotični performance mjesnim cestama u karavanima i neukusno sređenim Astrama kabrio.
Buđenje
Naše zijevanje nakon svega par minuta prekinuo je karakterističan lavež. Vrlo kratak. Onaj za koji se zapitate „Jesam li ja to upravo nešto čuo…?“ Uslijedilo je desetak sekundi tišine, a onda se opet začuo, ovog puta mrvu dulje. Kao gorostas koji se trudi da prođe kroz dječju spavaonicu neprimjećen, s brda se šuljao Lamborghini Aventador LP700-4 Roadster. Tijelom mi je prostrujao impuls sličan onom prvom gutljaju snažnog talijanskog espressa. Oči su se malo otvorile i koža je prodisala. Morali smo se maknuti odavde da ne probudimo mještane.
Dogovor je pao u desetak sekundi, uskočio sam na suvozačko sjedalo i krenuli smo prema Omišu. Cilj nam je Gata, mjesto na usponu vijugave asfaltne zmije koja ide prema donjem kanjonu rijeke Cetine i selu Katuni.
Nakon par stotina metara pristojnosti shvatili smo da je „već“ šest sati, te da bi dio mještana već mogao biti budan, iako je nedjelja. Bilo je to daleko od realnosti, ali nama sasvim dovoljno da to proglasimo službenim. Negdje neposredno prije kampa pretrpanog VAG-ova poljskih i čeških registracija, poželjeli smo dragim gostima dobro jutro. Aventador se nakašljao i zadirigirao puhačkim V12 orkestrom koji je zatim odradio tonsku probu kroz dvije uštimane fanfare gospodina Akrapoviča. Nekome smo možda učinili i uslugu, probudili smo ga taman u vrijeme da stigne na pijacu po frišku ribu. Takvi smo vam mi, uzoriti i fini.
Ispovijed
Bio je to prvi udarac u leđa. Ne samo da sam u tom trenu dobio ostatak onog espressa, već kao da sam povukao ono malo soca s dna kave. Kapci su se u trenutku posve otvorili i s podignutim dlakama na rukama i vratu smijao sam se poput djeteta.
Neposredno prije samog uspona, naš najdraži čitatelj i ja zamijenili smo mjesta. Spustio sam se iza upravljača automobila prema kojem sam gajio tolike predrasude. Nikad nisam bio fan velikih Lamborghinija. Uvijek su mi djelovali teško i pompozno. Kao preuhranjeni purani. Velikim dijelom je to zbog Murcielaga i Diabla koje sam imao prilike vidjeti „gole“. Doduše razbijene, ali sam vidio kakvi su ispod kože. Konstruktorska noćna mora. Sklepanci koji samo izvana izgledaju odlično, ali nisu vozački automobili. Diablo je ispod one prekrasne karoserije bio parada pijanih zavarivača, aljkave strojne obrade i šloserskog električara. Uz to bio je, zajedno s Murcielagom prevelik, težak i iskreno, ništa posebno za voziti, dapače bio je prilično nepredvidljiv.
S Gallardom se to promijenilo na bolje. Puno bolje. Taj me auto oduševio jer se njime moglo igrati gotovo u svojoj prometnoj traci. Bio je brz, oštar, precizan i okretan. I za razliku od Audija R8 V10 s kojim je dijelio puno toga – izgledao je kao superautomobil, onakav u kojeg klinac od tri godine uperi prst na cesti i stane kao ukopan. To je Lambo. On mora biti pompozan.
Upoznavanje
Aventador je veći i širi od Gallarda. Dugačak je 4,78 a širok 2,03 metra! Prevedeno, pokriva cijeli prometni trak prosječne hrvatske prometnice. Nije mogao ni biti lagan uz sve što nosi. Težak je 1625 kg – suh. Dodajte 90 litara goriva, 40ak litara ulja i rashladnih tekućina, dvoje ljudi i paketić kauguma, pljus eto vas na dvije tone.
S Aventadorom se vratio Lamborghinijev V12 motor. 6,5 litreni monstrum satkan od lake legure teži svega 235 kg i ispaljuje 700 KS kroz radilicu prema sedam brzinskom ISR mjenjaču. Ovo je, barem do pojave Super Veloce modela, najsnažniji Lamborghinijev motor do sada. Kada imate tako impozantan orkestar, morate mu dati grlo kakvo zaslužuje. Ovdje je dodatno ugrađen Akrapovič ispušni sustav s Bluetooth aktuatorom glasnoće. Pritiskom na gumb možete ga utišati ili, poželite li razbiti par prozora čistom jačinom i vibracijom, potpuno mu ostaviti komore otvorene.
elika masa dolazi najviše iz komponenata pogona, velikih kotača, zaista velike karoserije i svih ostalih sustava luksuza poput klime, sustava aktivne stabilnosti, električno podesivih sjedala… Svega onog zbog čega bi danas pokojni Ferruccio Lamborghini da je živ, imao obje obrve podignute iznad ruba naočala.
Degustacija
Stajali smo uz klisuru na ugibalištu uz cestu. Podigao sam crveni poklopac na središnjem grebenu, stavio nogu na kočnicu i pritisnuo gumb. Tipično za Lambo, motor je na trenutak zaurlao preko 2000 a onda se smirio tik ispod 1000 okretaja. Taj oštri prasak odbijao se od kanjon, kao upozorenje divljim zvijerima na brdu. „Stigao je predator.“
Urice su se probudile i instrumentna ploča nalik na one borbenog aviona gotovo je nestvarno čisto zasvijetlila. Sve djeluje kao nacrtano, atipično precizno. Prekidači na sredini također djeluju aeronautički, posloženi logično i pregledno. Najistaknutiji su oni nama danas najvažniji – selektor rada mjenjača s modovima: Strada, Sport i Corsa.
Potegnuo sam vrata koja su se umjerenom težinom spustila i klapnula na mjesto. Nema „soft close opcije“ – apsolutni plus. Par dekagrama manje. Desnom pedalicom iza upravljača „ubrao“ sam prvu brzinu, pogledao kroz maglu topline koja se dizala iz stražnjih otvora je li cesta slobodna i zakoturao prema prvom zavoju.
Prvi je dojam da se širina automobila toliko i ne osjeti. Olakšanje je što stražnji kraj nije toliko širi od prednjeg pa je lako procijeniti gdje ste na cesti. Upravljač solidno leži u rukama, jednoličan je i odmjerene težine, a ovjes radi sasvim udobno na malim neravninama. Manjak krova nad glavom je jednostavno trešnja na vrh torte. Aventador naprosto mora biti Roadster!
Doziranje
Prvih kilometar bio je pretovar osjetila. Od promjena temperature, preko mirisa i zvukova koji su se različito odbijali od stabala, ograda i kuća. U Strada modu Aventador je glatko klizio tek povremeno podsjećajući sitnim trzajem kod promjene brzine, da nismo u običnom automobilu.
Na samom početku uspona prebacio sam u Sport mod i pokucao desnom pedalom na vrata pakla. Motor je ispalio 690 Nm prema mjenjaču i udario sam glavom u naslon sjedala. Dok je slika titrala, uslijedio je drugi udarac i silovito ubrzanje praćeno grmljavinom se nastavilo. Mjenjač je u svega 50 milisekundi promijeni stupanj prijenosa – i to uopće ne radi neprimjetno. Ovdje pogon na sva četiri kotača nije stvar prestiža, već prijeke potrebe. Osjećaj je da u svakom stupnju prijenosa Aventador grabi kao razjarena zvijer na ledu. Elektronika ga stalno smiruje i reže. Sitni pomaci daju nagovijestiti da je skliski dalmatinski asfalt opasno igralište i da valja biti spreman na iznenađenja.
Krojen po mjeri
Centralni dio Aventadora je karbonski monokok koji mu daje izuzetnu krutost dok su prednji i stražnji ovjes vezani na konstrukciju aluminijske legure visoke čvrstoće. Krov koji smo spremili u nos automobila teži svega šest kilograma i kombinacija je karbonskih kompozita ojačanih centralnim okvirom od posebnog kovanog kompozita. Iako je auto masivan, u zavojima i neravninama ne pokazuje ni truna uvijanju karoserije.
Ovjes je sličan onom na trkaćim automobilima, s takozvanim „push rod“ sistemom. Fenomenalni Ohlins amortizeri i opruge postavljeni su horizontalno i smješteni su na šasiji. Time je smanjena neovješena masa i dobiven jako dobar kompromis između udobnosti i stabilnosti.
Ne skriva narav
Što je tempo bio življi to je bolje radio. Mjestimice bi se promeškoljio na jačem kočenju kad bih od karbon-keramičkih diskova zatražio da zarade svoju dnevnicu. Na izlasku iz zavoja dobivao sam po prstima. Elektronika bi uredno rezala gas i to prilično okrutno. Nije dozvoljavala ni najmanje bočnog klizanja, pa je s gasom trebalo raditi strpljivo. Ulijevao je povjerenje, ali je tu i tamo pokazao i svoju grbavu narav. Cesta je na mjestima dovoljno široka tek da se mimoiđemo s drugim automobilom, pa mjesta za grešku s isključenom elektronikom nije bilo.
Usporio sam tempo pri vrhu gdje se cesta sužavala prije tunela i zaustavio se u tmini uskog grotla. Povukao sam obje pedalice, odabrao ler i poklopio desnu pedalu. Pucnjava i urlik proparala su brda. Kao da sam panteru vezanu lancima potegnuo za rep. Sledila mi se krv u žilama. Vjerojatno ću ovo raditi i u kasnim šezdesetima. Znam, djetinjasto je i glupo, ali toliko veseli čovjeka.
Korak nazad
Sunce se ukazalo iznad vrhova Mosora i jutarnja svježina sakrivala se u sve tanji hlad kad smo stali da Vlado započne sa svojom čarolijom.
Toplina koja se prelijevala iz otvora na poklopcu bila je jedina naznaka da se beštija malo zapuhala. Čak ni u ovoj Azzuro Thetis nježno plavoj boji nije mogao nikoga zavarati. Izgledao je monstruozno i oštro, iz kojeg god kuta ga gledali. Podsjećao je na onu neman iz crtića Lilo & Stich. Prgava, nemilosrdna, s tek naznakom dobroćudne niti. Kad bolje promislim, dijele isti karakter.
Velik je, snažan, ali ne i debeo. Njegova se masa ni približno ne osjeti na upravljaču i u vožnji, kao što je to bio slučaj kod prijašnjih Lamborghinijevih V12 monstruma. Istina, više je GT automobil nego mala zujalica koja može rezati zavoje kao skalpel, ali je i upotrebljiviji. Pretjerao bih kada bi rekao da bi mogao proći za svakodnevni automobil, ali nije ni daleko od toga. Svakim detaljem odaje dojam vrhunske završne obrade i kvalitete. I da, konačno je vratio onaj kapric, onaj prkosni gen koji je Audi gotovo ubio kad je preuzeo ovu talijansku ikonu. Ovo je pravi Lamborghini, samo bolji. Ne kvari se, ne slini, svi su mu zazori po mjeri, a opet prkosan je, snažan i nemilosrdan.
| TEHNIČKI PODACI |
| Motor: benzinski, V12, 6,5 litara |
| Snaga: 515 kW/700 KS pri 8250 o/min |
| Moment: 690 Nm pri 5500 o/min |
| Mjenjač: automatizirani ISR, 7 brzina, suha dvostruka spojka |
| Pogon: na sve kotače |
| Ubrzanje od 0-100 km/h: 3 s |
| Najviša brzina: 350 km/h |
| Dimenzije: 4780/2030/1136 mm |
| Međuosovinski razmak: 2700 mm |
| Potrošnja (EU): 24,7/10,7/16,0 l/100 km |
| Emisija CO2: 370 g/km |
| Cijena: oko 2,5 milijuna kuna |
